Trećega dana Pučkih misija, u srijedu 7. listopada 2026., u župi sv. Jurja na Starom Pazinu središnja tema bila je Euharistija. Kroz nagovor fra Vinka Brkovića, večernje misno slavlje i euharistijsko klanjanje vjernici su bili pozvani ponovno otkriti veličinu svete mise, ali i prepoznati kako susret s Kristom može promijeniti naš svakodnevni život.

Nakon prethodnih dana posvećenih otvaranju misija i razmatranju sakramenta krštenja, srijeda je donijela priliku za dublje promišljanje o središtu kršćanskoga života – Euharistiji.

U svojem nagovoru fra Vinko Brković nastojao je približiti otajstvo Euharistije kroz konkretne primjere i tumačenje misnih obreda. Naglasio je da nije dovoljno poznavati teološke pojmove ako oni ne dotiču našu svakodnevicu. Potrebno je razumjeti zašto dolazimo na svetu misu, što se na njoj događa i kako ona mijenja naš odnos prema Bogu.

Sveta misa nije samo obred – ona je obnova saveza s Bogom

Jedna od središnjih poruka nagovora bila je da Euharistija nije tek ponavljanje molitava i obreda, nego obnova saveza između Boga i čovjeka.

Fra Vinko pošao je od starozavjetne Pashe, oslobođenja izraelskoga naroda iz egipatskoga ropstva i žrtvovanja pashalnoga janjeta. Zatim je povezao Posljednju večeru s Isusovom žrtvom na križu, naglašavajući da je Kristova žrtva jedinstvena i da njezini plodovi traju kroz sva vremena.

Posebno je zanimljivo bilo njegovo tumačenje četiriju čaša židovske pashalne večere. U tom je kontekstu povezao Kristove riječi na Posljednjoj večeri, njegovu molitvu u Getsemanskom vrtu te posljednje trenutke na križu, kada Isus izgovara: „Dovršeno je.“

Time je želio približiti činjenicu da Euharistija nije neko novo žrtvovanje Krista, nego naše sudjelovanje u jednoj, jedinstvenoj Kristovoj žrtvi.

Govoreći o savezu, poslužio se usporedbom s ugovorom. U ugovoru se razmjenjuju određena dobra ili usluge, dok se u savezu osobe međusobno daruju.

Bog čovjeku ne obećava samo nešto od svojega bogatstva, nego mu daruje samoga sebe.

Upravo zato sveta misa nije samo ispunjavanje vjerske obveze. Ona je susret u kojemu nam se Krist daruje, a mi smo pozvani odgovoriti mu vlastitim životom.

Na misu dolazimo kao na najvažniji susret

Kako bi vjernicima približio važnost Euharistije, fra Vinko poslužio se slikom svadbe.

Zamolio je okupljene da zamisle svečano pripremljenu svadbu na kojoj su svi uzvanici stigli, ali nedostaje najvažnija osoba – zaručnik ili zaručnica. Svi čekaju, a slavlje ne može započeti.

Ta slika poslužila je kao poticaj da razmislimo o vlastitom odnosu prema nedjeljnoj svetoj misi.

Krist je onaj koji nas poziva na svoju gozbu, a mi smo često skloni taj poziv podrediti drugim obvezama.

Nedjelja pritom nije samo završetak radnoga tjedna, nego dan Gospodnji i početak novoga tjedna koji kršćanin započinje susretom s uskrslim Kristom.

Propovjednik je govorio i o važnosti dostojanstvene priprave za svetu misu, dolaska na vrijeme, prikladnoga odijevanja i svjesnoga sudjelovanja. Podsjetio je na nekadašnji običaj čuvanja posebne odjeće za misu, ne zbog vanjskoga dojma, nego kao izraza poštovanja prema svetosti događaja.

Zašto činimo ono što činimo tijekom mise?

Velik dio nagovora bio je posvećen objašnjavanju pojedinih dijelova misnoga slavlja.

Fra Vinko podsjetio je da znak križa blagoslovljenom vodom pri ulasku u crkvu nije puka navika, nego spomen na vlastito krštenje. Poklecanjem pred svetohraništem iskazujemo vjeru u Kristovu prisutnost.

Govorio je i o pokajničkom činu, molitvi „Gospodine, smiluj se“, zbornoj molitvi, slušanju Božje riječi, prinosu darova i euharistijskoj molitvi.

Posebno je naglasio vrijednost tišine.

Kada svećenik pozove „Pomolimo se“, potrebno je barem na trenutak zastati, sabrati se i u srcu izreći vlastitu nakanu. Tako zborna molitva postaje zajednička molitva svih okupljenih, a ne samo tekst koji svećenik izgovara.

Slično je i sa slušanjem čitanja. Lektor nije tek osoba koja čita određeni tekst, nego glasnik Božje riječi.

Tumačeći misne geste, fra Vinko podsjetio je kako i naše tijelo sudjeluje u molitvi. Stajanje, klečanje, poklon i znak križa imaju svoje značenje, a nisu samo izvanjski običaji.

U pričesti i sami postajemo nositelji Kristove prisutnosti

Osobito snažan dio nagovora bio je posvećen svetoj pričesti.

Fra Vinko istaknuo je da je pričest vrhunac našega osobnog zajedništva s Kristom u euharistijskom slavlju.

Poslužio se slikom svetohraništa u kojemu se čuva Presveti Oltarski Sakrament. No nakon pričesti događa se nešto što često nedovoljno osvješćujemo: Krist dolazi u nas.

Čovjek koji je primio pričest postaje nositelj Kristove prisutnosti.

Zato trenutci nakon pričesti trebaju biti ispunjeni zahvalnošću, sabranošću i sviješću o veličini dara koji smo primili.

Euharistija nas ne poziva samo da promatramo Krista na oltaru, nego da ga ponesemo u svoj život – u obitelj, među ljude, na radno mjesto i u svakodnevne susrete.

Marija u Kani: prepoznati problem, ali ne osramotiti čovjeka

U večernjem misnom slavlju, na spomendan Blažene Djevice Marije od Krunice, naviješten je evanđeoski ulomak o svadbi u Kani Galilejskoj.

U propovijedi je posebna pozornost posvećena Marijinu postupanju kada je na svadbi ponestalo vina.

Marija je primijetila nevolju domaćina, ali nije je javno razglasila. Nije počela tražiti krivce ni isticati nedostatke organizacije. Diskretno je pristupila Isusu i povjerila mu problem.

Upravo se u tome krije važna poruka za svakodnevni život.

Koliko smo puta spremni odmah upozoriti na tuđu pogrešku? Koliko lako primjećujemo što netko nije učinio, što nije dobro organizirao ili gdje je pogriješio?

Marijin primjer pokazuje drukčiji put: uočiti nevolju, sačuvati dostojanstvo drugoga i pokušati pomoći.

Propovjednik je naglasio razliku između pukoga prepoznavanja problema i stvarne mudrosti. Nije dovoljno znati što je pokvareno. Potrebno je tražiti način kako to popraviti.

Isto vrijedi za odnose u obitelji, na radnome mjestu i u župnoj zajednici.

Bog može pretvoriti našu vodu u najbolje vino

Druga važna poruka evanđeoskoga ulomka bila je spremnost na promjenu.

Na Isusovu riječ poslužitelji su napunili posude vodom. Učinili su nešto sasvim jednostavno, a upravo je po njihovu poslušanju Isus učinio čudo.

Propovjednik je podsjetio kako često želimo velike promjene, dok zanemarujemo male korake koje već danas možemo učiniti.

Želimo biti bolji roditelji, supružnici i kršćani, ali promjena započinje u malim svakodnevnim postupcima: lijepoj riječi, strpljivosti, spremnosti na oprost i konkretnom djelu ljubavi.

Govoreći o bračnim i obiteljskim odnosima, upozorio je i na opasnost da s vremenom počnemo promatrati samo nedostatke drugih. Ono što smo nekada kod voljene osobe prepoznavali kao dobro, postupno može ostati zasjenjeno prigovorima i nezadovoljstvom.

No Isus može preobraziti i ono što nam se čini istrošenim, običnim ili beznadnim.

Za takvu promjenu potrebna je i naša suradnja.

Marijine riječi poslužiteljima: „Što god vam rekne, učinite!“ ostaju trajni poziv svakome kršćaninu.

Ne čekajmo da bude prekasno za promjenu

Pred kraj propovijedi upućen je snažan poziv na osobno preispitivanje.

Lako prepoznajemo tuđe slabosti i pogreške, ali znatno teže vlastite. Kada upiremo prstom u drugoga, često zaboravljamo pogledati i prema sebi.

Probleme ne treba poricati, ali nije dovoljno neprestano govoriti o njima. Pozvani smo učiniti ono što možemo kako bismo ih riješili.

Posebno je naglašeno da ne treba čekati posljednje trenutke života kako bismo se pomirili, oprostili ili promijenili odnose s najbližima.

Vrijeme koje nam je darovano prilika je za obraćenje već danas.

Večer završena molitvom pred Presvetim

Nakon misnoga slavlja uslijedilo je euharistijsko klanjanje uz meditativnu molitvu i pjesmu.

Bio je to prikladan završetak večeri u kojoj se toliko govorilo o Kristovoj prisutnosti u Euharistiji. Ono što su vjernici prethodno slušali i razmatrali mogli su u tišini i molitvi osobno prinijeti Gospodinu.

Zahvaljeno je svima koji su sudjelovali u pripravi i glazbenom oblikovanju slavlja, a okupljeni su pozvani nastaviti sudjelovati u programu Pučkih misija, koji se sljedećega dana nastavlja u župi sv. Lucije Pazinske.

Srijeda je tako povezala dvije važne poruke: Euharistija je susret s Kristom koji nam se potpuno daruje, a naš odgovor na taj dar treba biti vidljiv u načinu na koji živimo i odnosimo se prema drugima.

Jer susret s Kristom ne završava izlaskom iz crkve. Upravo ondje započinje njegovo svjedočenje u svakodnevnome životu.