Šezdeset godina zajedničkog života
U ispunjenoj crkvi sv. Jurja na Starom Pazinu 10. srpnja 2026. obnovili su svoje bračne zavjete Blaženka rođ. Košenski i Jakov Jelinčić. Prije 60 godina u Ogulinu, pred tamošnjim župnikom Josipom Pavlišićem, inače rođenim Staropazincem, izrekli su svoj neopozivi „Da“. Tada vjerojatno nisu mislili da će ih životni put dovesti u Istru, upravo u njegovu župu.
Kod oltara su ih dočekali župnik Željko Zec, fra Ljudevit Anton Maračić, prijatelj iz studentskih dana, i preč. Anton Kurelović.
Dijamantni jubilarci poznati su većini ljudi na Pazinštini. Gospodin Jakov gotovo je cijeli svoj radni vijek proveo u Državnom arhivu u Pazinu, a posljednjih dvanaest godina obnašao je službu ravnatelja. Gospođu Blaženku mnogi su upoznali kao zauzetu stomatologinju koja je uvijek i u svako doba bila spremna pomoći, a svi znamo koliko je neugodno kada zub zaboli.
U nadahnutoj propovijedi fra Ljudevit je, između ostaloga, rekao:
„Šezdeset godina, šest desetljeća zajedničkog života, dijeljenja kruha, radosti, suza, molitava i nada. Kao ljude poput Jakova i mene, koji su proveli život s knjigom i riječju, misao nam u ovakvim trenucima prirodno vodi prema onoj staroj mudrosti: Tempora mutantur et nos mutamur in illis – Vremena se mijenjaju i mi se mijenjamo u njima. Svijet se oko nas u ovih šezdeset godina promijenio do neprepoznatljivosti. Ali ovdje, pred nama, stoji nešto što je prkosilo mijenama vremena. Stoji vaša ljubav!“
Nakon toga fra Ljudevit prisjetio se njihova upoznavanja u mladim danima i prijateljevanja s raznim uglednim crkvenim velikodostojnicima, a potom je nastavio:
„Vaš brak nije bio samo društveni ugovor. On je od prvog dana, u što smo se svi mogli uvjeriti, bio sakrament – vidljivi znak nevidljive Božje milosti. Vi niste samo živjeli zajedno, vi ste jedno drugome i svima nama ostavili živo svjedočanstvo kršćanske vjere. Vaš je dom bio i ostao Ecclesia domestica – kućna crkva, mjesto gdje se molilo, gdje se praštalo i gdje se Bogu zahvaljivalo i u sunčanim i u kišnim danima.
Vaš je brak blagoslovljen brojnom djecom. Došle su Mirjam, Pavita, Jelena i Katarina… Četiri kćeri, danas odrasle i ostvarene žene, udane i odane svojim obiteljima, koje danas sa svojim supruzima te vašom unučadi i praunučadi predstavljaju najljepši ukras vašega života.
Vaše četiri kćeri i njihova djeca nisu samo vaši dragulji; oni su vaše živo evanđelje, vaš prepisani i prošireni tekst koji svjedoči o tome da se ljubav ne umanjuje dijeljenjem, nego se množi. Vi ste u njih utkali ono najvažnije: vjeru u Boga, poštenje i ljubav prema obitelji i domovini.“
Obnova bračnih zavjeta
Nakon obnove zavjeta, kojom su obilježili ovaj uistinu rijedak jubilej, svi su prisutni srdačno zapljeskali. Kćeri i zetovi naših slavljenika svojim su prekrasnim pjevačkim umijećem obogatili ovo posebno crkveno slavlje.
Čitanja i molitvu vjernika čitale su kćeri Pavita, Jelena i Katarina te unuka Lara, a psalam su otpjevali kći Mirjam i zet Domagoj.
Na kraju misnog slavlja župnik Zec čestitao je slavljenicima i predao im prigodnu uspomenu. Potom je svoju čestitku izrekao preč. Anton Kurelović, dugogodišnji zauzeti župnik Župe Pićan, sada u mirovini. Zahvalio je gospodinu Jakovu na bogatoj i nesebičnoj suradnji u pripremanju i objavljivanju vrijednih povijesnih knjiga spomenute župe.
Na samom kraju prisutnima se obratila gospođa Blaženka, zahvalivši najprije Bogu za toliki broj godina proživljenih u zajedništvu sa suprugom. Zahvalila je i svima koji su ih tijekom života pratili i pomagali im: župnoj zajednici te mnogim prijateljima i liječnicima koji su im posljednjih godina bili na usluzi.
Fra Ljudevit Maračić svoju je propovijed zaključio riječima:
„Dragi Jakove i draga Blaženko, neka vas i dalje prati Božji blagoslov. Neka vaša jesen života bude mirna, ispunjena ponosom na sve što ste stvorili i radošću u vašim potomcima. Na mnoga ljeta! Ili, kako bismo u našem klasičnom žargonu poželjeli: Ad multos annos, sancta et felicia!
Živjeli! Neka Gospodin blagoslovi i vas i sve nas okupljene oko vas!“
Mirjana Ferenčić