Na Starom Pazinu molitvom i sjećanjem odana počast žrtvama Vukovara i Škabrnje

U župnoj crkvi sv. Jurja na Starom Pazinu u srijedu, 18. studenoga, slavljena je sveta misa povodom Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje. Misno slavlje, koje je predvodio župnik vlč. Željko Zec, bilo je posvećeno molitvi za sve stradale u Domovinskom ratu, osobito za žrtve Vukovara i Škabrnje.

U svojoj propovijedi župnik je podsjetio na težinu stradanja i nepravde koju čovjek može nanijeti drugome čovjeku. Naglasio je kako ljudski život ima neprocjenjivu vrijednost te kako se tragedije poput vukovarske i škabrnjske nikada ne smiju prepustiti zaboravu.

Govoreći o slobodi, istaknuo je da hrvatski narod ne smije zaboraviti one koji su se žrtvovali kako bismo danas mogli živjeti u slobodnoj domovini. Pritom je upozorio i na odgovornost koju ta sloboda nosi, pozivajući na razboritost, poštovanje i izgradnju društva utemeljenog na istinskim vrijednostima.

Posebno se osvrnuo na čovjekovu savjest i odgovornost pred Bogom. Bog je čovjeku darovao slobodu, ali i savjest po kojoj razlikuje dobro od zla. Iako se ljudska nepravda ponekad čini nekažnjenom, pred Bogom će svatko morati položiti račun za svoja djela.

Podsjetio je i na temeljnu kršćansku zapovijed ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Vjera se ne potvrđuje samo riječima, nego konkretnim djelima milosrđa, odnosom prema drugima i spremnošću da pomognemo čovjeku u potrebi.

Spominjući patnje vukovarskih i škabrnjskih žrtava, kao i stradanja koja se i danas događaju u ratovima diljem svijeta, župnik je pozvao na molitvu, odgovornost i očuvanje sjećanja. Naglasio je snagu Kristove žrtve, Božju pravednost i milosrđe, u kojima kršćani pronalaze nadu i onda kada se suočavaju s najvećim ljudskim tragedijama.

Danijel Bogešić: Sjećanje na Vukovar i ulogu Istre u Domovinskom ratu

Nakon propovijedi okupljenima se obratio Danijel Bogešić, profesor povijesti, koji je kroz povijesne činjenice, osobna sjećanja i iskustva svoje obitelji približio događaje iz 1991. godine, osobito stradanje Vukovara i doprinos Istre u Domovinskom ratu.

Na početku je istaknuo kako o tim događajima ne govori samo kao povjesničar nego i kao čovjek kojeg su ratna zbivanja osobno duboko pogodila. Iako je tada bio na početku svoje nastavničke karijere, sjećanja na rat i sudbinu rodbine iz Slavonije ostala su mu snažno urezana u pamćenje.

Posebno ga raduje, kazao je, što se na ovakvim okupljanjima mogu vidjeti i mlađe generacije koje u vrijeme Domovinskog rata još nisu bile rođene. Upravo je njima potrebno prenositi istinu o događajima koji su obilježili hrvatsku povijest.

Govoreći o obrani Vukovara, podsjetio je na gotovo tromjesečnu opsadu grada, tijekom koje su se malobrojni hrvatski branitelji suprotstavili višestruko nadmoćnijim napadačkim snagama, opremljenima teškim naoružanjem i vojnom tehnikom. Osvrnuo se na teške ulične borbe i stradanja na pojedinim dijelovima grada, ali i na hrabrost ljudi koji su ga branili do posljednjih dana.

Posebno je istaknuo sudjelovanje istarskih dragovoljaca, policajaca i pripadnika hrvatskih postrojbi koji su od početka rata odlazili na slavonska bojišta. Podsjetio je kako su i ljudi iz Istre dali svoj doprinos obrani Vukovara i drugih dijelova Hrvatske, a neki su u toj borbi položili i vlastite živote.

Svoje izlaganje obogatio je osobnim svjedočanstvima o sudbinama ljudi koji su prošli ratna stradanja i zarobljeništvo. Prisjetio se i članova svoje rodbine koji su preživjeli teške dane u Vukovaru, kao i potresnih susreta s ljudima koji su nakon rata nosili vidljive posljedice svega što su proživjeli.

Istra je otvorila vrata prognanicima

Važan dio njegova izlaganja bio je posvećen ulozi Istre u prihvatu prognanika i izbjeglica tijekom Domovinskog rata.

Podsjetio je kako je Istra, uz doprinos svojih branitelja na bojištima, pokazala veliku solidarnost s ljudima koji su morali napustiti svoje domove. Tisuće prognanika, među kojima su bile brojne žene, djeca i starije osobe, pronašle su privremeni smještaj u turističkim objektima, odmaralištima, obiteljskim kućama i drugim raspoloživim prostorima.

U njihovu prihvatu sudjelovali su Crveni križ, humanitarne organizacije, lokalne zajednice i brojni građani. Prikupljali su se hrana, odjeća, obuća i druge potrepštine, a mnogi su otvorili vrata svojih domova kako bi ljudima koji su izgubili gotovo sve olakšali najteže trenutke.

Posebna pažnja posvećivala se djeci prognanicima. Nastojalo im se omogućiti nastavak školovanja i što normalnije djetinjstvo unatoč ratnim traumama i gubitku doma. U pojedinim sredinama organizirana je i nastava u kojoj su sudjelovali učitelji i profesori koji su i sami bili prognanici.

Bogešić je podsjetio i na prijateljstva koja su u tim okolnostima nastala između prognanika i njihovih domaćina. Mnogi su u Istri proveli godine, završili školovanje, izgradili nove odnose, a pojedini su ovdje pronašli i svoj trajni dom.

Time je želio istaknuti kako se doprinos Istre Domovinskom ratu ne očituje samo u sudjelovanju njezinih branitelja, nego i u solidarnosti, ljudskosti i spremnosti da se pomogne onima kojima je pomoć bila najpotrebnija.

Na završetku obraćanja podsjetio je na trajnu bol obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja, osobito onih koje ni nakon toliko godina nisu doznale sudbinu svojih najmilijih.

Na kraju se okupljenima obratio i Josip Pino Klarić, koji je pročitao svoju pjesmu posvećenu žrtvama Vukovara i Škabrnje. Svojim je stihovima o patnji branitelja i njihovih obitelji, sjećanju na poginule i nestale te molitvi za oprost i ljubav zaokružio ovo prigodno obilježavanje.

Molitva za pokojne i sjećanje na njihovu žrtvu ostaju naša trajna obveza. Dan sjećanja nije samo prisjećanje na tragične događaje iz prošlosti, nego i poziv da mlađim naraštajima prenosimo istinu, čuvamo vrijednost slobode te vlastitim životom svjedočimo mir, solidarnost i ljubav prema bližnjemu.

Neka Gospodin svim žrtvama Domovinskog rata udijeli vječni mir, a njihovim obiteljima utjehu i snagu.

Arhiva novosti i obavijesti

© Župa sv. Jurja i sv. Lucije Pazinske 2026.