Uoči blagdana Male Gospe 3. rujna 2016., svi putevi iz Istre vode na Trsat. Tog lijepog, vedrog subotnjeg jutra rijeke hodočasnika slijevale su se sa svih strana u Trsatsko svetište. I ove godine župljani Sv. Jurja iz Starog Pazina i Svete Lucije Pazinske predvođeni župnikom vlč. Željkom Zecom, odazvali su se i zajednički autobusom “vozočastili” na Trsat. Putem smo se u molitvi i pjesmi pripremali za sv. ispovijed i euharistijsko slavlje. Saznavši mnoge povijesne crtice vezane uz svetište
još jednom smo zaključili da nas takve vrste druženja obogaćuju i oplemenjuju.

Došli smo našoj nebeskoj Majci sa svojim mislima, željama i prošnjama. Svi ujedinjeni u zajedničkoj molitvi i pjesmi u prekrasnom zelenom perivoju zajedno s našim biskupom mons. Draženom Kutlešom i našim svećenicima zahvalili smo Bogu da smo i ove godine mogli biti dio ovog zajedništva. U propovijedi nam je biskup dao smjernice kako živjeti u godini milosrđa, što to Božje milosrđe za nas kršćane katolike predstavlja. Naglasio je da moramo mudro živjeti milosrđe, jer se nažalost u nekim zapadnim zemljama milosrđe zloupotrebljava.

Šezdesetak najhrabrijih hodočasnika je i ove godine došlo pješice preko Učke predvođeni vlč. Darkom Zgrablićem. Neki od njih podijelili su s nama svoje dojmove;

“Ove sam se godine po prvi put pješice uputila na Trsat, zajedno s ostalim hodočasnicima iz cijele Istre. Na ovaj sam se pothvat odlučila prije svega iz razloga što sam osjećala potrebu da se odmaknem od svakodnevice, odnosno da učinim korak više u svom duhovnom životu, stavljajući se tako u stav osluškivanja Božje volje. Bez obzira na ostvarenje onih nakana s kojima sam na hodočašće krenula, zahvaljujem Gospodinu i Nebeskoj Majci na zadobivenim plodovima hodočašća, prije svega na miru srca, čvrstom pouzdanju u Božju providnost i ostalim milostima potrebnim za kršćanski život u punini.” (Ines)

“Ove godine sam bio peti put na hodočašću i za mene kao mladića koji je bombardiran sa modernim “nepostojanjem” Boga, ovo hodočašće uvijek iznova dođe kao neko duhovno buđenje u kojemu se treba vratiti Isusu i njegovoj crkvi, te podsjeća da Bog postoji i svih voli. Zbog toga planiram i dalje hodočastiti na Trsat.” (Martin)

“Za mene je hodočašće na Trsat bilo jedno posebno iskustvo. Započelo je svetom misom i blagoslovom u četvrtak u Pazinu, a završilo sv. misom u subotu na Trsatu. Bilo mi je lijepo zajedno moliti i hodati s drugima prema istom cilju. Svidjelo mi se što su nam ljudi pripremili večeru u Boljunskom polju i ujutro doručak, kako bi lakše krenuli dalje. Drugog dana navečer smo dobili sendviče u Matuljima. To mi je bila još jedna potvrda Božje brige za čovjeka i znak da se u svom životu ne trebam previše brinuti, nego osloniti se na Boga i vjerovati mu. Tu sam si opet posvjestila kako je Bog uvijek uz mene i kako je s njim sve lakše.” (Jasmina)

“Hodočašće Istrana na Trsat najbolje se može doživjeti ako se stvarno HODOM časti. Najdojmljivija su mi takva hodočašća od Pazina do Trsata, zbog posebne atmosfere, pozitivnog raspoloženja hodočasnika i osjećaja da smo svi jedna velika putujuća obitelj. Ispočetka je to uvijek malo nelogičan korak i svjetovna nepotrebna gnjavaža, a po završetku nezamjenjivo duhovno i svjetovno iskustvo Božje prisutnosti, prirode, sebe i ljudi oko sebe. Na Trsatu se zaboravlja trodnevni odmor i poželi vratiti kući na isti način kao što smo i došli – pješice pjevajući…” (Petra)

Mirjana Ferenčić