Dragi župljani i ostali posjetitelji ove stranice,
ususret 5. korizmenoj nedjelji, donosimo nekoliko misli koje ju obilježavaju i koje je važno naglasiti:
 
1. Bog se očituje kao gospodar Života te ima vlast nad smrću. Čitava povijest spasenja smjera prema konačnom spasenju ljudskog roda: Bog će uništiti smrt i uvesti ljude u puninu Života.
 
2. Božji Duh, koji oživljuje tijelo, prebiva u nama te smo pozvani na život po Duhu. On je zalog naše nade u vječnost jer ćemo po njemu biti uskrišeni i primiti nepolazan život.
 
3. Vraćajući Lazara u život, lsus upućuje na konačnu stvarnost čovjekova života, a to je uskrsnuće. Smrt nema vlast nad čovjekom, nego Bog, koji daje život. U toj vjeri smo pozvani živjeti.
 
 
U evanđeoskome odlomku riječ je o posljednjem velikom »znamenju« što gaje izvršio Isus nakon čega su veliki svećenici skupili Sinedrij i odlučili ubiti Isusa. Odlučili su ubiti i samoga Lazara koji je bio živi dokaz božanstva Isusa Krista, Gospodara života i smrti. Ustvari, ovaj evanđeoski odlomak pokazuje Isusa kao pravoga Čovjeka i pravoga Boga. Evanđelist ponajprije naglašava njegovo prijateljstvo s Lazarom i sestrama Martom i Marijom. Ističe da ih je Isus »ljubio«, te je zbog toga izvršio ovo veliko čudo. »Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga« – tako je govorio učenicima, izričući metaforom sna Božji pogled na fizičku smrt: Bog ju vidi upravo kao san iz kojega se može probuditi. ( … ) Doista je tako: tjelesna smrt samo je san iz kojega nas Bog može probuditi u bilo kojem trenutku. ( … ) Stoga je Jsus Marti svečano rekao: »Ja sam uskrsnuće i život; tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, ne će umrijeti nikada.« I dodaje: »Vjeruješ li ovo?« To je pitanje koje Isus upravlja svako mu od nas, pitanje koje nas zasigurno nadilazi, nadilazi našu sposobnost razumijevanja, i koje od nas traži da se predamo i Njemu, kao što se On predao Ocu.
(papa Benedikt XVI., Kateheza, 9. ožujka 2008.)