Fra Mavro Velnić, član samostanskog bratstva na Košljunu, preminuo je 19. veljače u 94. godini života, 70. godini svećeništva i 76. godini redovništva.
Fra Mavro (Marijan) Velnić rođen je 7. prosinca 1919. u Dragoj Baški na otoku Krku od oca Josipa i majke Lucije, r. Vlahinić, kao šesto dijete u obitelji od sedemero djece. Kršten je na isti dan kad je i rođen, uoči svetkovine Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, zato mu je krsno ime bilo Marijan. Po završenoj osnovnoj školi u Drazi, kao franjevački kandidat započinje 1931. godine nižu gimnaziju na Badiji. Višu gimnaziju nastavio je u Dubrovniku. Nakon 5. razreda gimnazije, 24. kolovoza 1936. na Košljunu, oblači franjevački habit, te 25. kolovoza 1937. polaže svoje prve zavjete. Svečane zavjete položio je na Poljudu u Splitu, 4. kolovoza 1941. u ruke tadašnjega provincijala o. Teofila Velnića, svojega strica. Teologiju je započeo studirati u Splitu, te nastavio u Dubrovniku, gdje je i zaređen za svećenika 8. kolovoza 1943. godine po rukama mostarsko-duvanjskog biskupa Petra Čule. Mladu misu slavio je u Drazi Bašćanskoj 22. kolovoza 1943. Zbog ratnih (ne)prilika ostao je Krku više od dvije godine. Kroz to vrijeme, pod vodstvom o. Teofila Velnića koji je radi istih neprilika ostao na Košljunu, dovršava ostale teološke predmete.
Početkom 1946. provincijal o. Petar Vlašić i rektor franjevačke teologije pozivaju ga u Dubrovnik radi diplomskog ispita i upućuju ga u Boki kotorsku na ispomoć kotorskom samostanu. U Kotoru o. Mavro ostaje više od devet godina obnašajući službe kapelana, župnika i gvardijana. Kotor je bio, kako je on znao reći, njegova “prva ljubav”. Tu ljubav nije narušilo ni tamnovanje od godinu i pol. Čak mu je taj period, prema njegovim riječima, ostao u lijepoj uspomeni, premda su mu leđa dvaput prokrvarila od bičevanja. Bio je Gospodinu zahvalan i na toj milosti, što je i kao zatvorenik mogao svećenički djelovati i svjedočiti.
Godine 1955. prvi put dolazi na Košljun za gvardijana samostanskog bratstva. Godine 1961. premješten je za gvardijana u Zadar, gdje ostaje do 1964. kada opet odlazi na Košljun za gvardijana do 1967. Te je godine premješten u Rijeku gdje obnaša službu predstojnika kuće na franjevačkoj župi sv. Nikole, biskupa na Krnjevu. Godine 1973. opet biva imenovan gvardijanom na Košljunu, a potom i vikarom istoga samostana. Godine 1982. odlazi za gvardijana u Pazin, gdje će od 1988. godine obavljati službu samostanskog vikara. Godine 2000. usidrio se u svoju matičnu luku na Košljunu i tamo obavljajući revno sve poslove vezane uz samostan i bratstvo, ostao sve do svoje iznenadne smrti 19. veljače. Naime, i toga je dana o. Mavro radio u vrtu režući lozu. No, vraćajući se iz vrta, okliznuo se na stepenice, pao te udarivši glavom o pod zadobio teške ozljede glave od kojih je oko 22 sata preminuo u riječkoj bolnici. (IKA)