Župljani Župa sv. Lucije Pazinske i sv. Jurja iz Staroga Pazina dana 27. rujna 2025. godine hodočastili su u Italiju. Cilj je hodočašća prvenstveno bio posjet grobu sluge Božjega Egidija Bulešića na otočiću Barbana nedaleko gradića po imenu Grado.
Sluga Božji Egidije rodio se u Puli, služio je kao mladić u mornarici i radio u Uljaniku. Već odmalena bio je poseban i nekako drugačiji. Širio je oko sebe mir i brigu za bližnje. Imao je trojicu braće svećenika. On je najslavniji istarski mladić kojega je papa Ivan Pavao II. 1997. godine proglasio „Venerabilis“, tj. dostojan nasljedovanja. Preminuo je u Puli u dobi od samo 24 godine, ali je iza sebe ostavio dubok trag na svoje suvremenike. Godine 1973. na zahtjev njegova brata svećenika Eugenija njegovi su posmrtni ostatci preneseni na otočić Barbanu u svrhu kanonskoga postupka za proglašenje svetim. Dana 20. rujna 2025. bila je svečano proslavljena 96. obljetnica smrti sluge Božjega Egidija na otočiću Barbana gdje su bili prisutni predstavnici mornarice, gradonačelnik Grada, dekan svih mornaričkih kapelanija Italije, a iz Istre je bio prisutan preč. Marijan Jelenić, član pododbora za proglašenje blaženim Egidija Bulešića, te vlč. Drago Petrović i Moris Ivančić.
BARBANA
Putem do mjesta Grado saznali smo mnoge zanimljivosti iz Egidijeva života. Tamo smo se ukrcali na brodić koji nas je u 20 minuta ugodne vožnje preko kanala dovezao na otočić Barbana, na kojem dominira velebno svetište posvećeno Majci Božjoj. Prema predaji na mjestu gdje se danas nalazi svetište more je u 6. st. izbacilo kip Gospe i od tada je to mjesto hodočašća i molitve. Naš župnik vlč. Željko Zec u tom je svetištu služio sv. misu u čast našem blaženiku Miroslavu Bulešiću i u čast Egidiju Bulešiću, mladiću koji je preminuo na glasu svetosti. U mirnoj i duhovnoj atmosferi maloga otoka mogao je svatko sa sobom u sabranosti doživjeti susret s Bogom. Po povratku s otočića imali smo vremena prošetati pitoresknim gradićem Grado, poznatim i pod imenom Mala Venecija zbog svojih mnogobrojnih kanala i mostova. Nekada je to bilo lječilišno odredište austro-ugarske aristokracije, a danas je mirno mjesto puno zelenila i šarma.
AKVILEJA
Naše je drugo odredište bila Akvileja, koja je jedno od najvažnijih arheoloških nalazišta Italije i nekoć glavni grad rimske provincije. Danas je pod zaštitom UNESCO-a. Posjetili smo impresivnu baziliku sv. Eufemije s najstarijim mozaicima na svijetu iz 4. st. Njezina unutrašnjost izgledom i oblikom podsjeća na našu Eufrazijevu baziliku, samo što je ova u XXXL veličini u odnosu na našu. Također imali smo prilike razgledati i dvije kripte s freskama iz 9. i 12. st. te temelje velebnoga zvonika. Dojam prošlih vremena upotpunili smo posjetom srednjovjekovnom sajmu koji se održavao baš taj dan nedaleko crkve, čak smo imali priliku gledati uprizorenje borbe nekadašnje rimske vojske odjevene u originalne kostime s kopljima i štitovima.
REDIPUGLIA
Naše jednodnevno hodočašće zaključili smo odlaskom u Redipugliu posjetom monumentalnom vojničkom groblju posvećenom palim vojnicima Prvoga svjetskog rata. U velikom brdu u impresivnoj kamenoj strukturi nalazi se upisano više od 100 000 imena poginulih. To je mjesto koje ostavlja dubok dojam na svakoga posjetitelja, a posebno na nas iz središnje Istre jer su mnogi mladići i očevi iz naših obitelji ostavili svoje mlade živote upravo na ovom frontu boreći se na strani Austro-Ugarske. Obogaćeni novim saznanjima o prošlosti o ovim nama relativno bliskim krajevima vratili smo se kućama prebirući u mislima sve što smo čuli i doživjeli. Od sluge Božjega Egidija Bulešića naučili smo da nam je Bog dao dvije ruke: jednu za pomaganje sebi, a drugu za pomaganje drugima. (Mirjana Ferenčić)