13. siječnja 2013. godine s nama su bili članovi zajednice Cenaccollo iz Novigrada. Veoma dirljivo i svjedočki govorili su o svom životnom putu i promjeni života u susretu sa Bogom zajednicom.
Tijekom došašća za njih je u župi skupljana hrana i ostale higijenske potrepštine, koje su im tom prilikom predane.

Više o zajednici Cenacolo

Početci

Nakon dugih godina čekanja i molitve, osjećajući u svojem srcu potrebu da daruje svoj život usamljenoj mladeži našeg doba, zajedno s posestrimom Aureliom i nastavnicom Nives sestra Elvira počinje na brdu iznad Saluzza u napuštenoj dotrajaloj kući, koju joj je općina ustupila besplatno, graditi prvu bratovštinu Zajednice Cenacolo. Ta pustolovina, koju samo Gospodin zna, počinje bez materijalne sigurnosti, s mnogo odricanja i molitve i jedino s vjerom u Božju providnost.

Odmah na početku na vrata kucaju i ulaze prvi mladi, izgubljeni, narkomani, na rubu društva, koji traže mjesto gdje mogu uskrsnuti za novi život. Zajedno s njima stiže i prvi znak pomoći: Providnost kao vidljiv znak da je “Bog s nama”. Ugrađujući ciglu po ciglu uz velik trud, momci su obnavljali kuću i izgrađivali svoj život: rad i molitva određuju dane u prvim godinama teških odricanja.

Iz Saluzza u svijet

Kako se broj mladih koji mole za pomoć svaki dan povećavao, nakon nekoliko godina bilo je potrebno otvoriti nove kuće za njihov prihvat. Zato se ustanovljuju prve bratovštine u drugim talijanskim mjestima, a zatim i drugdje u svijetu. Ti mladi, odbačeni, s ulice, nakon vlastita uskrsnuća za nov život nakon tame spremni su pomoći drugima u nevolji.Tako se stvara misionarstvo: rađaju se nove bratovštine u Hrvatskoj, u Bosni i Hercegovini, u Francuskoj, Austriji, Poljskoj, SAD-u, u Brazilu, Dominikanskoj Republici i Meksiku. Zajednica Cenacolo u europskim kućama prihvaća ponajviše mlade momke i djevojke ovisnike i predlaže im nov život u spoznavanju rada, vjere, molitve, u ozračju prijateljstva.
Zajednica je otvorila i nekoliko bratovština, “misija” (Sao Paolo – Brazil; Toluca – Meksiko; La Romana – Dominikanska Republika) ponajviše za prihvat i pomoć dječici s ulice. Posvećenici i posvećenice, dobrovoljci i misionarske obitelji izabrali su da dio života ili sav život prožive s takvom djecom.

Jedna obitelj – s mnogo boja

Zadivljeni načinom kršćanskoga života i službe u Cenacolu, na tome su putu ostali brojni mladi dobrovoljci i obitelji kako bi u toj stvarnosti živjeli služeći i pomažući drugima.

I mnogi momci i djevojke nakon završetka Zajednice žele dio života ili čak sav život služiti Zajednici. Tako se ovih godina rodila skupina mladih koja slijedi živi put molitve i slušanja Riječi Božje i služi siromasima.

Zajednica je zadnjih godina otvorila vrata i mnogima koji svoj životni poziv traže u volji Božjoj, i koji u načinu života Zajednice vide savršeno mjesto istine, prijateljstva, molitve i odricanja. Na tom putu u duhovnosti, službi i pozivu za druge u skladu sa svojim mogućnostima i sposobnostima sudjeluju i mnogi prijatelji, svećenici, obitelji, laici… iako i dalje ispunjavaju svoje svakidašnje crkvene, poslovne, obiteljske i ine obveze.

Priznanje crkve

Nakon dugogodišnjega služenja i misije 30. svibnja.1998 na Duhove, dok se u Rimu Sveti Otac susreće s novim crkvenim pokretima i novim zajednicama, biskup biskupije Saluzza msgr. Diego Bona priznaje Zajednicu Cenacolo kao “Privatnu udrugu vjernika”, odobrivši na tri godine pokusni statut. U statutu je ostavljena mogućnost novicijata za one koji žele ići putem posvećenja. Ta intuicija je bila proročka, jer je nekolicina momaka i djevojaka pošla tim putem. Kao stvaran odgovor na tu želju, koju je Duh Sveti stavio u njihova srca, na blagdan Uznesenja u kolovozu 1999. blizu Saluzza otvara se “novicijat”, mjesto za dublji put i poznavanje svojega životnog poziva.
Još jedan važan trenutak u Velikoj godini 2000., koji je ispunio naša srca radošću, bilo je hodočašće Zajednice u Rim 16. veljače 2000. s našim biskupom. Sveti Otac nam se obratio ovim riječima:
Il Santo Padre si è rivolto a noi con le seguenti parole: “Pozdravljam s ljubavlju brojnu skupinu mladih iz Zajednice Cenacolo iz Italije, Hrvatske i Francuske, koju vodi biskup od Saluzza msgr. Diego Bona. Papa je s vama, predragi: cijeni vaše djelo i slijedi vas u molitvi. Nemojte se obeshrabriti pred teškoćama. Križ neka bude vaš oslonac a Krist koji je umro i uskrsnuo vaša snaga da ustrajete na vašem putu, da budete svjedoci nade u društvu.”

U siječnju 2001. zaređen je don Stefano, prvi svećenik Zajednice. To je bio još jedan Gospodinov dar tom Božjem djelu.
Na Duhove 2001. biskup je obnovio crkvenu odluku da je Cenacolo ”Privatna udruga vjernika”: Crkva prepoznaje u nama Božje djelo, a naša je odgovornost da se još više osjećamo Crkvom, da ljubimo i služimo siromahe mudrošću te Majke i učiteljice. Gledati u prošlost da vjerujemo danas
U tijeku ovih godina koliko pogleda, suza, radosti, koliko života… i sigurni smo da je to samo početak.Mi smo prvi svjedoci čuda koje Isus živ čini u našem stvarnom životu snagom svojeg uskrsnuća, obnoviteljskom snagom svoga Duha, nježnošću i milosrđem Boga Oca i zaštitom Marije Presvete.Pogled na prošlost neka nas nauči povjerenju u Boga Oca, tvorca ovoga čudesnog puta, da bi On preko nas mogao darovati nadu onima koji su je izgubili.

Više o zajednici Cenacolo potražite na www.comunitacenacolo.it