Na Uskrsni ponedjeljak, 21. travnja, svečano je blagoslovljen spomenik biskupu Jurju Dobrili u rodnom selu Veli Ježenj, nedaleko Pazina. Svečanost je započela misnim slavljem koje je predvodio umirovljeni porečki i pulski biskup Ivan Milovan uz koncelebraciju župnika domaćina preč. Željka Zeca te vlč. Josipa Zovića, župnika u Ližnjanu. 
Juraj Dobrila, veliki sin Istre, trajno je nadahnuće brojnim prethodnim, ali i sadašnjoj generaciji, rekao je biskup Milovan te izrazio radost zbog te lijepe geste postavljanja spomenika njemu u čast u danima obilježavanja 202. obljetnice rođenja, tek dva dana prije njegova imendana, a sve to u danima Uskrsne osmine.

Juraj Dobrila bio je čovjek koji je maksimalno “oplodio talente”, iz ništavila seoske zabiti, iz potleušice na Ježenju otisnuo se sve do visina koje je trudom i zalaganjem dostigao. Ta su dostignuća, istaknuo je biskup, bila plod velikih napora, jer, podsjetio je, Juraj Dobrila živio je u izuzetno teškim vremenima. Naučen, iz rodne kuće, na velike napore koje je čovjek na selu morao ulagati za uspjeh, biskup Dobrila tu je veliku snagu i energičnost unosio u sve što je činio kasnije u svome životu i radu, pa mu nije bila prepreka primjerice pješačiti do Pazina ni otići pješice čak do Karlovca gdje je pohađao gimnaziju, a jednako tako, odmah nakon imenovanja, u prvoj je godini biskupstva, što kolima što pješice obišao sve župe povjerene mu biskupije kako bi posjetio i upoznao vjernike i župnike. Biskupa Dobrilu trajno je obilježio mentalitet sredine iz koje je poniknuo: jednostavnost međuljudskih odnosa, zdrava jednostavna vjera koju se doista živjelo u svakodnevnom životu. Bio je, kako se zna reći za svećenike, zaista “čovjek uzet iz naroda i postavljen za narod”, došavši iz naroda znao je vidjeti njegove potrebe, ali i uvidjeti način kako najbolje pomoći. Kao mladi župnik u Trstu sakupljao je pomoć koju je slao u Istru. Bio je preteča vremena, poput Stepinca koji je prije II. svjetskog rata u Zagrebu organizirao pučke kuhinje i druge oblike organiziranog pomaganja. Svjestan da je obrazovanje i očuvanje nacionalnog identiteta najveći preduvjet prosperiteta naroda osnovao je zakladu kojom je osiguravao novac za stipendije darovitih đaka, a u konačnici i otvaranje Pazinskog kolegija ostvarenje je želje, vizije biskupa Dobrile o mjestu gdje će se obrazovati i formirati domaće intelektualne snage, mladi ljudi duboko svjesni svoga nacionalnog identiteta, koji će kasnije svojim radom i kompetencijom pridonijeti prosperitetu naroda Istre. 
Po završetku misnoga slavlja, nakon svečane izvedbe himni “Lijepa naša” te “Krasna zemljo” Juraj Krizmanić otkrio je reljef s likom biskupa Dobrile koji je potom blagoslovio biskup Milovan. Reljef je djelo kipara Dubravka Radmana, a kameni blok u kojem je isklesan darovao je Dorijano Brenko. Spomenik je postavljen pored stare šterne (cisterne) u središtu mjesta, nadomak ulaza u dvorište Dobriline rodne kuće. Koordinator cijelog projekta, koji je realiziran uz sudjelovanje skupine mještana, bio je Josip Tomišić iz sela Tomišići nedaleko Žminja. 

Drugi dio programa otvorila je Marija Sošić, djelatnica Osnovne Škole Jurja Dobrile iz Rovinja, koja je kazivala svoje stihove o biskupu Dobrili. Morena Banovac, mještanka Ježenja, pročitala je Dobrilin životopis. Iz Ježenja su osim biskupa potekla i četvorica svećenika. U nastavku je Mara Valić, maturantica Pazinskog kolegija – Klasične gimnazije, izrekla stihove Mate Balote na čakavskom dijalektu “Moj Otac”. Josip Šiklić, ravnatelj Pazinske gimnazije koja nosi ime biskupa Dobrile, održao je izlaganje o mnogobrojnim Dobrilinim službama i dostignućima s posebnim naglaskom na njegovim nastojanjima u ulozi zastupnika u Carevinskom vijeću, gdje je kao sin istarske zemlje zastupao interese hrvatskog naroda u Istri, a kao katolički biskup branio Crkvu od anticrkvenih nasrtaja. Najpoznatiji molitvenik koji je u Istri doživio najviše izdanja je upravo Dobrilin “Otče budi volja Tvoja”, koji je preveden s njemačkog, no prilagođen za potrebe istarskoga hrvatskog čovjeka, osim vjere širio je nadasve pismenost na hrvatskom jeziku. Tim je molitvenikom, tom, kako ga je nazvao biskup Josip Juraj Strossmayer, “apostolu Istre”, podignut trajni spomenik u srcu istarskog puka, istaknuo je Šiklić. 
Željko Mrak, predsjednik Hrvatskoga katoličkog mladenačkog društva “Seljačka sloga” Trviž 1911., održao je izlaganje o Hrvatskom katoličkom pokretu Istre, te srodnim društvima koja su poniknula na istim idejama: kršćanska načela prožeta hrvatskim duhom udahnuti čitavoj hrvatskoj Istri, upravo pomoću mladenačkih društava i društva za izobrazbu. Za početak HKPI može se uzeti 22. kolovoza 1908. kada su u Puli utemeljena dva akademska društva: Akademsko ferijalno društvo “Istra” i Akademsko hrvatsko-slovensko katoličko ferijalno društvo “Dobrila”. Mladenačka društva kao najvitalniji dio HKPI-a imala su za svrhu odgoj članova u katoličkom i hrvatskom duhu, istaknuo je predavač te nabrojao 19 takvih društava osnovanih diljem Istre od 1911. do 1914. U drugom dijelu izlaganja predavač je donio prikaz različitih manifestacija koje su ta Društva organizirala 1912. u prigodi obilježavanja 100. obljetnice rođenja biskupa Dobrile. 
U nastavku svečanosti okupljenima se obratio Vojimir Perković iz Ližnjana koji je iznio razlog velike zahvalnosti toga malog priobalnog mjesta južne Istre biskupu Dobrili, on je zaslužan da je u tom mjestu izgrađenja i 1881. svečano posvećena nova župna crkva Sv. Martina. Dobrila se osobno zanimao za izgradnju crkve te u tome uvelike i materijalno pomogao. 
Pazinski gradonačelnik Renato Krulčić prisjetio se manifestacija prigodom obilježavanja 200. obljetnice rođenja, te spomenuo da, premda se tada nije uspjelo, treba ustrajati u nastojanju da se Dobrilini posmrtni ostaci prenesu s tršćanskog groblja sv. Ane u njegov rodni kraj. Nakon Mirjane Ferenčić, mještanke Ježenja, koja je o Dobrili kazivala stihove, skupu se obratio preč. Mladen Juvenal Milohanić, umaško-oprtaljski dekan, u svojstvu predsjednika Istarskoga književnog društva “Juraj Dobrila”. On je izjavio da je odlučeno svakoj kući u Ježenju darovati primjerak knjige “Juraj Dobrila zastupnik naroda Istre”, kako bi biskup Dobrila “nastavio živjeti u kamenu, u knjigama i u svim obiteljima u Ježenju, ali nadasve u srcima sadašnjih generacija svojih sumještana”, rekao je preč. Milohanić, a dobar način da ga još bolje upoznaju je kroz knjigu koju je to IKD izdalo godine 2008., prigodom proslave 150. obljetnice njegova posvećenja za porečkog i pulskog biskupa. 
Na kraju skupa izrečene su zahvale svima koji su pridonijeli realizaciji projekta postavljanja spomenika te uručene zahvalnice inicijatorima, a pročitan je i pozdrav koji je autor skulpture, Dubravko Radman, uputio skupu. 
Po završetku programa okupljeno mnoštvo uputilo se u obilazak rodne kuće biskupa Dobrile koja je radom mještana za tu prigodu posebno lijepo uređena, a u kojoj se i nalazi i stalni postav izložbe “Dr. Juraj Dobrila, život i djelo”. 
Na misnom slavlju i u programu pjevali su župni zborovi iz Ližnjana i Starog Pazina.