Život i redovnički poziv
U srijedu, 8. srpnja 2026., na groblju na Drenovi u Rijeci oprostili smo se od s. Beatrice (Adalđize) Opašić, koja je svoj zemaljski život završila 3. srpnja te predala svoju dušu Stvoritelju u 89. godini života i 68. godini redovničkih zavjeta.
Život je započela u Cerovlju 9. kolovoza 1937. godine, u brojnoj i uzornoj obitelji oca Josipa i majke Marije rođ. Šepuka. Otac Josip bio je zvonar, a cijela je obitelj pomagala u uređivanju crkve. Kako je sama više puta govorila: „Crkveno zvono bilo mi je pored glave i pozivalo me na molitvu, ali i da se Bogu sasvim posvetim, pa je bilo normalno za mene da se odazovem.“
U devetnaestoj godini života stupila je u Družbu sestara Presvetog Srca Isusova. U novicijat je ušla 1957. godine, privremene zavjete položila je 1958., a doživotne zavjete 1964. godine u Crikvenici.
Predano služenje
Sestra Beatrica najviše je službovala u župama i crkvenim ustanovama Riječko-senjske nadbiskupije. U mlađim je danima službovala i u župama Porečke i Pulske biskupije, i to u Umagu, Savudriji, Barbanu i Marčani. U Riječkoj nadbiskupiji boravila je i radila u Bakru, Trošmariji, Pećinama i Crikvenici.
Služila je i u Bogoslovnom sjemeništu u Rijeci, moleći i radeći za buduće svećenike, zatim na Sjemenišnom dobru u Lovranu, a najduže u Nadbiskupskom domu u Rijeci. Tu je velikodušno, u evanđeoskom duhu, služila nadbiskupa u miru mons. Josipa Pavlišića, tješeći ga u njegovoj bolesti i nemoći. Posljednje godine svojega života provela je u Kući matici na Drenovi.
Koliko je bila omiljena pokazuje i činjenica da su je, uz njezine časne sestre, došli ispratiti brojni poznanici i rodbina iz Istre i Rijeke te devetorica svećenika.
Posljednji oproštaj
Na groblju se u ime svih sestara od pokojnice oprostila poglavarica s. Dobroslava Mlakić, koja je, između ostaloga, istaknula:
„S. Beatrica je kao redovnica uistinu slijedila Isusov primjer poniznosti i predanja drugima jer je čitav svoj život, u jednostavnosti, poniznosti i spremnosti, služila bližnjemu, crkvenim službenicima, svećenicima i biskupima.
Ona je usvojila riječi svoje utemeljiteljice, službenice Božje Majke Marije Krucifikse Kozulić: ‘Moramo naučiti ovu svetu krepost poniznosti od našega Božanskog uzora Isusa Krista, koji je uvijek iznova preporučuje riječima: Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca (Mt 11,29).’
Uvijek je bila spremna priteći u pomoć u svim kućanskim poslovima, bilo u crkvenim ustanovama ili župama. Ostavila je po strani vlastiti egoizam te je svojom ljubavlju i služenjem, poput svoje Majke Utemeljiteljice, usrećivala druge.“
Svoje pismo sućuti poglavarici i rodbini pokojnice uputio je i riječki nadbiskup mons. Mate Uzinić, koji je pismo zaključio riječima:
„U molitvi se utječem Gospodinu, u čijem je Presvetom Srcu pronalazila nadahnuće i snagu za svoje predano služenje, da je primi u svoj milosrdni zagrljaj te obdari radošću vječnoga života u zajedništvu svetih.“
Počivala u miru Božjem!
Mirjana Ferenčić