Propovijed župnika vlč. Željka Zeca na misi za sve pokojne na Dušni dan, 2. studenoga 2026., u crkvi sv. Jurja na Starom Pazinu.

Danas razmišljamo o našim pokojnima, o svim vjernim mrtvima, zapravo o svim mrtvima. Među njima ima i vjernih i nevjernih, ima svega. Ali sve ih je Bog dao ovoj zemlji, jer nitko sebe nije naručio.

Kako je tko prošao? To je sad pitanje. Dobar dio onoga kako je netko nastao i postao ono što jest Bog uzima na svoja ramena. Nisi se naručio ni kao muško ni kao žensko, ni kod ovih ni kod onih roditelja, ni velik ni malen, ni debeo ni mršav, s kompleksima ili bez njih. Čovjek nosi u sebi nešto što ne može tako lako razumjeti, a za to nije kriv. Još više, rodio se u takvim i takvim okolnostima, imao je takvo društvo, živio je u takvo vrijeme.

To što Bog uzima na svoja ramena, to je njegovo. Ali ima dosta toga za što čovjek mora odgovarati. Već mala djeca moraju odgovarati svojim roditeljima, jer ih roditelji uče, a ona moraju slušati. Kad krenu u školu, moraju učiti i odgovarati. Dužni su slušati i biti dobri. I kako rasteš, sve više shvaćaš što moraš i što trebaš.

Tu ulazi i jedna činjenica: lako se rodi sebičnost, lako se rodi egoizam, a teško se rađa dobar odnos prema drugome. Braća rođena u istoj obitelji moraju imati poseban odnos jedan prema drugome. A svi smo mi ljudi na zemlji i svi moramo imati odnos među sobom. Poseban odnos prema drugome treba imati onda kad je taj drugi u potrebi.

Isusa si nahranio

Čuli smo danas Isusovo evanđelje: čovjek će biti ocijenjen po svom odnosu prema drugome, po onome što je učinio i što nije učinio. Zato je važno, ako si lijepo odgojen i poučen, da prihvatiš dobro ponašanje prema drugome i da uočavaš one koji su u potrebi. To je naša škola.

A gdje može biti bolje pouke za čovjeka od Svetoga pisma? Zove se Sveto pismo jer ga je Bog dao za spas svakom čovjeku. Ako poslušaš ono što ondje piše, pa sutra sretneš nekoga u nevolji i pomogneš mu, to si dobro učinio samome Isusu.

Isus se poistovjećuje s čovjekom. Zašto? Zato što je primio ljudsku narav, primio je tijelo. Kad se Sin Božji utjelovio, postao je čovjek. Svi ljudi imaju ljudsku narav: imaju savjest, osjećaju dobro i znaju za zlo. Uza sve razlike u kulturi i svemu što postoji na zemlji, svi su ljudi, samo ljudi. I takvim je postao Isus Krist, pravi čovjek. On razumije potrebe. Ako si nekome pomogao, njemu si pomogao. Ako si nekoga spasio, Isusa si spasio. Ako si gladnoga nahranio, Isusa si nahranio.

Imamo, dakle, veličanstven odnos. Mi znamo za njega, a neki ne znaju jer nisu upoznali Isusa: nisu bili na vjeronauku, nisu se krstili. Mi smo kršteni i bilo bi nam za zamjeriti kad ne bismo razumjeli što znači biti takav altruist. To učimo djecu u školi, u crkvi i kod kuće, i svi skupa želimo biti bolji ljudi, jer će nas po tome Gospodin u onaj dan ocjenjivati.

Ljudi nade

Prvo čitanje iz Staroga zavjeta govorilo je o tome kako će Bog jednom razderati koprenu koja zastire ljude, koprenu smrti. Neće više biti suza ni boli. Gospodin će to riješiti i tada ćemo reći: to je naš Bog.

Mi kršćani stojimo pred činjenicom koju ispovijedamo jer nam ju je Isus rekao: on je uskrsnuće i život, i tko u njega vjeruje, ima život vječni. Dakle, nas čeka jedno iznenađenje. Mi smo ljudi nade i odgovornosti prema Božjoj stvarnosti koju sada ne vidimo, nego je čekamo. Zato nije svejedno biti čovjek vjere ili čovjek bez vjere.

Svoju vjeru učimo i potvrđujemo životom koliko možemo, a Gospodin će bez sumnje dovršiti svoje. Nadamo se njegovu milosrđu i njegovoj dobroti, kao što i vi roditelji volite svoju djecu i opraštate im. Ali ipak se traži da pokažemo svoju zahvalnost za sve što nam je dao na ovom svijetu i za sve čime nas nadahnjuje da idemo njegovim putem.

Naučimo djecu moliti za pokojne

U tom smislu danas mislimo na sve naše pokojne i molimo za njih. Roditelji neka to polako stave djeci na srce, da mole za svoje pokojne: za djedove, pradjedove i sve koji su bili prije njih. Ako ih ne naučiš dok su mali, teško će to poslije prihvatiti. Svako dijete treba od malena naučiti moliti:

„Pokoj vječni daruj im, Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila njima. Počivali u miru. Amen.”

U našim krajevima ljudi drže do svojih pokojnika: služe se mise za pokojne i moli se za njih. Sveta misa je snaga koja nosi našu ljudsku nevaljalost i grešnost. Isusova krv oprašta, i zato mi kršćani nismo nemoćni kad je riječ o našim pokojnima. Prikazujemo Kristovu žrtvu da ona opere ono što su u svom životu zgriješili.

Neka Gospodin sve naše pokojne privede u svoje kraljevstvo. Amen.