Svake se godine, druge nedjelje mjeseca veljače obilježava Dan braka, a kasnije i Dan zaljubljenih na dan Sv. Valentina 14.veljače. U današnje užurbano vrijeme kada ljudi sve manje imaju vremena jedni za druge i kada smo nažalost svjedoci mnogih rastava primjer bračnog para iz Boruta nam je itekako lijepi putokaz i dokaz kako se sa strpljivošću, ljubavlju i povjerenjem može izgraditi i lijep i dug bračni život.A da su oni jedan od rijetkih parova govori i sama činjenica da su 75 godina u braku, a kada zbrojimo godine koje su predhodile braku (tj. kad su hodili skupa) sve skupa je 82 godine.
Zanimljiv je i bogat životni put gosp. Milana koji je lanjske godine 23. rujna 2023. napunio 100 godina života.Vrlo vitalan i dobro pokretan veselo nas je dočekao. Supruga Celestina u 98 godini života slabije je pokretna ali i je ona bistra i spremna za razgovor.
Milanovi roditelji Anton Stranić i Antonija rođ. Udovičić su daleke 1906. god. emigrirali u Ameriku (Tacoma) država Washington. Tamo im se rodilo četvero djece. Zbog Antonijine bolesti 1912. god. vratili su se u Borut. Tu im se rodilo još četvero djece. Najmlađi od njih je bio Milan. Nažalost Anton ostaje udovac 1927. godine sa osmoricom sinova. Nakon 2 godine se ponovno ženi i dobiva još dva sina. Milan je nakon završetka osnovne škole neko vrijeme radio s ocem kao postolar.
Početkom II sv. rata odlazi u Torino. Nakon obuke trebao je kao podoficir zajedno s četom otići u Grčku, međutim spletom sretnih okolnosti komandir ga je poslao u Milano i njega i njegovu četu. Nažalost oni koji su išli u Grčku, mnogi su izginuli. Iz Milana bio je prebačen u Rim te radio na aerodromu, kasnije odlazi na Sardiniju gdje je bio zapovjednik voda od 40 ljudi. Tu je dočekao kapitulaciju Italije. Tada se dobrovoljno javlja u Američku vojsku. Iz Sardinije odlazi na Korziku gdje je bio ranjen u ruku, a potom odlazi u Francusku.
Za svo to vrijeme njegova izabranica Celestina vjerno je čekala svoga Milana. Tri godine i pol nisu znali jedan za drugoga, dali su živi ili mrtvi. Milan joj je prije odlaska poklonio ručni sat (uricu) koju je skrivala da nitko za nju nije znao. Naime pokloniti uricu je u ono vrijeme značilo kao zaručiti se.
Po povratku iz rata zaposlio se u Ciglani Borut. Njegova oštroumnost, marljivost i upornost brzo su ga dovele do zamjenika direktora (1947.- 1950.) a kasnije i do direktora kolektiva od 400 ljudi. Direktorsku službu je obnašao 25 godina, a tada su se Ciglane iz Boruta i Cerovlja spojile sa poduzećem Kamen Pazin i postali IGMA-Pazin. Zanimljiv je podatak da se u njegovo vrijeme proizvodilo 10 000 cigli na smjenu (8 sati), a radilo se i kanalice (žlibce). Bio je zamjenik generalnog direktora IGME, nadzorni organ za odkup zemljišta, predsjednik sindikalne podružnice, radio je u narodnoj obrani. Bio je i saborski zastupnik od 1953. – 1958.) U mirovinu odlazi 1980. godine, ali ne miruje! Zanimljivo je da su na njegovo radno mjesto nakon njegovog odlaska u mirovinu, zaposlili trojicu službenika.
Milan i Celestina rođ. Urbančić ( također iz Boruta)su se vjenčali 1949. godine i dobili dvoje djece, sina Lina i kćer Neviju. Po njima su postali i ponosni nonići troje unučadi a kasnije su obogaćeni i sa šestero praunuka. Gospođa Celestina je posebno ostala upamćena po neizmjernoj dobroti, kada je dok su živjeli u Pazinu vodila brigu za svu susjednu djecu koja su živjela u zgradi. Budući da su im roditelji rano odlazili na posao , ona bi pazila dali su svi ustali na vrijeme iišli u školu. Isto tako kada bi se vraćali iz škole, o svima je vodila brigu na čemu su joj roditelji bili veoma zahvalni.
Po odlasku u mirovinu g. Milan se angažirao oko popravka crkve Sv. Mihovila. Njegov sin Lino, inžinjer građevine bio mu je od velike pomoći. Ljudi su se spremno odazvali i pomogli što novčano što u radovima. Župnik je tada bio vlč. Janko Gortan. Kasnije se pristupilo obnovi crkve Sveti Duh i proširenju groblja. Tu je pregovarao i s Općinom Cerovlje i predsjednikom Opašićem, tako da se i općina uključila u obnovu. Po završetku radova u znak zahvalnosti biskup mons. Antun Bogetić je posjetio g. Milana te mu u znak zahvalnost poklonio lijepu sliku.
U domu obitelji Stranić posebnu pažnju privlači lijepo uređena soba kao obiteljski mini muzej, gdje su izložene mnoge dobivene nagrade i medalje koje je kroz život gosp. Milan ne bez razloga dobio. Tu se nalaze i mnogi stari predmeti od velike sentimentalne vrijednosti ( i naravno mala urica koja život znači),mnogobrojne knjige i zapisi.
Svakako je naš 101 – godišnjak Milan proživio jedan bogat i ispunjen život vrijedan divljenja za koji je isto tako zaslužna i supruga Celestina koja je samozatajno u pozadini pratila svog supruga i brinula o odgoju djece i čuvala toplinu ognjišta.
Neka im Bog da zdravlja i kuraja!
Mirjana Ferenčić