Korizmena duhovna obnova u Taboru
U pripravi za Uskrs i sjećanje na drugu godišnjicu održavanja Misija, župljani župa Svetog Jurja iz Starog Pazina i Svete Lucije Pazinske predvođeni župnikom Željkom Zecom uputili su se 10. ožujka 2018. godine na jednodnevnu duhovnu obnovu u Tabor – Kuću susreta, koja se nalazi u Samoboru. Većinu hodočasnika činili su bračni parovi što je posebno važno u sadašnjem trenutku kada se u pitanje stavlja položaj i značenje obitelji i kada je u tijeku rasprava o ratifikaciji istambulske konvencije. U Samoboru nas je dočekao fra. Ivan Matić koji je prije dvije godine, zajedno sa drugim svećenicima u našim župama, održao misije. Obostrano smo se radovali ovom susretu. Uz njega dočekao nas je i bračni par Terzić Vesna i Davor iz Rovinja koji su u Taboru poslužitelji i ovakve duhovne obnove glazbeno prate već desetak godina, a znaju i u našim župama uzveličati razna slavlja svojim pjesmama. U jutarnjim satima je fra. Matić držao nagovor na temu Marije te spomenuo da je najljepši put do Isusa upravo Marija, čije ime znači od Boga ljubljena. Ona nam već u samom imenu otvara svoj identitet. Otac nebeski je želio da se po srcu Marijinu dogodi trijumf. Posebno se ljubav Marijina spram čovijeka očituje po njezinim ukazanjima u poznatim Marijanskim svetištima kao što su Fatima, Lurd i Međugorje. Marija je zaručnica Duha Svetoga isto kao što je i Crkva zaručnica Duha Svetoga. Posebno su upečatljive posljednje Marijine riječi koje se prenose u evanđeljima, a to je njena zapovijed:”Što god vam rekne; Učinite”! To je glavna poruka nama koja nam poručuje da ne postavljamo pitanja, da ne sumljamo već vjerujemo!
Druga tema koje se propovijednik dotakao je bila; smisao trpljenja i boli.Svi se mi ponekad pitamo zašto patnja i bolest, zašto smrt, zašto trpe nevini i djeca… Ni kršćani nisu zaštićeni od takovih situacija, sve nas može zadesiti ta ljudska stvarnost, ali u snazi uskrsnuća i otkupljenja Kristova možemo naći odgovor. Krist nas ne spasava izvana nekom čudesnom formulom, već nas spasava iznutra. On nas spasava svojom krvlju. On je ta žrtva koja je prisutna i u cijelom Starom zavjetu.
Kako u bolesti biti radostan?
Ljudski gledano – nema logike, ali ne možemo pobjeći od toga, no da bismo osmislili naše križeve mi idemo za Kristom.
Zašto je Isus morao trpjeti?
Upravo zato jer je želio proći sve ono što i mi prolazimo. On je uzeo na sebe sve ono što i mi proživljavamo u ovoj suznoj dolini. Tjelesna smrt je ušla u naš život, ali Isus nas čuva od duhovne smrti u vječnosti.
Dan nam je brzo prolazio uz kraće pauze u kojima smo prošetali prekrasnim Samoborom gdje smo posjetili i pomolili se na grobu našeg dragog fra. Zvjezdana Linića koji je također kod nas držao Misije. Nakon ručka uslijedila je molitva i razmatranje krunice, te blagoslov i bolesničko pomazanje. Najvažniji, a ujedno i zaključni dio, činilo je euharistijsko slavlje.Fra. Matić se tu osvrnuo na činjenicu kako Bog dolazi ususret čovjeku da ga ozdravi. Isus je rekao da nije došao radi zdravih nego radi bolesnih. Nije došao radi pravednih, nego radi grešnih. Takav milosrdan Isus ozdravlja i iscjeljuje naše rane. On ozdravlja sve što je u nama ranjeno i bolesno. Čovjek koji doživi susret s Isusom dobiva milosrdno srce. A svaka euharistija je otvoreno nebo gdje nam Isus pokazuje da želi biti s nama ida želi očistiti naše srce. Putem kući vlč. Zec nas je, čitajući prigodne tekstove, dodatno obogatio i potaknuo da razmišljamo o prioritetima u životu. Posebno su bila zanimljiva zrnca mudrosti kao i neke najvažnije riječi koje bi bilo dobro da usvojimo u svom ophođenju s drugim ljudima. Kad čovijek zauzme stav da je Krist njegov gospodar, Gospodin ga posebno blagoslivlje. U tom smo se duhu i mi razišli svojim kućama zahvalni Bogu za sve što smo doživjeli i čuli.
Mirjana Ferenčić
