U vremenu od 4.- 8. 10. 2018. god. hodočasnici iz Župa Sv. Juraj – Stari Pazin i Svete Lucije Pazinske obišli su Firencu, Rim i Asiz.
Ovo dugo očekivano hodočašće predvodio je vlč. Željko Zec, župnik spomenutih župa uz podršku mr. vlč. Ilije Jakovljevića, župnika iz Fažane koji je svojevremeno studirao u Rimu, te nam je putem ispričao mnoge zanimljivosti iz prošlosti i povijesti Rima te nas tako pripremao za ono što ćemo vidjeti.
Firenca
Prvi dan našeg hodočašća na putu prema Rimu posjetili smo Firencu, poznatu po svojoj umjetnosti i jedinstvenoj arhitekturi. Posjetili srednjovjekovni most Ponte Vecchio, Santa Croce, a posebno smo ostali impresionirani veličinom Firentinske katredrale koja je jedna od najpoznatijih talijanskih građevina. Ujedno je to i treća crkva po dužini na svijetu – duga 148 metara ( duže su Crkva Sv. Petra u Rimu i Sv. Pavla u Londonu).
Rim – I dan
Sljedećeg dana ugledali smo taj čuveni vječni grad Rim. Već izdaleka vidi se kupola na bazilici Sv. Petra u Vatikanu. Rim je jedan od rijetkih gradova koji se mogu pohvaliti neprekidnim razvojem svoje civilizacije tijekom tri tisuće godina. Usred Rima nalazi se grad i država Vatikan koja se prostire na 0,44 km2. Bazilika sv. Petra koja dominira Vatikanom i Rimom koja je i najveća na svijetu prostire se u dužinu 211 metara, glavna lađa joj je široka 27 m, a visoka je 45 m. Prečnica bazilike iznosi 137 metara. Promjer kupole je 42 m, a visina zajedno s križem na vrhu iznosi 137m ( 30 m je viša od Zagrebačke katedrale).
Polovicom 18. st. kupola je napukla pa ju je popravio naš Ruđer Bošković opasavši je sa pet željeznih obruča.Bogato oslikani zidovi freskama, mnogobrojni kipovi (najpoznatiji kip je Michelangelova Pieta iz 1499.), mnoštvo arkada i kapela doista ostavljaju bez daha.
Potom smo posjetili Vatikanske muzeje. Nakon prolaska kroz Egipatski i Etrušćanski muzej razgledali smo dvoranu kipova i dvoranu tapiserija, koje su nas se posebno dojmile jer su napravljene u 3D tehnici.Dakle, za zamisliti nam se je kako su u ono vrijeme izrađivali takva čudesna djela. Put nas je vodio dalje do najpoznatije kapele na svijetu – Sikstinske kapele. Ona je poznata po tome što se u njoj održavaju izbori za novog Papu.Cijelu prekrivaju poznate Michelangelove freske, a tu je naslikao i najveće umjetničko djelo što ga je ikad jedna ljudska ruka napravila, a to je Posljednji sud. Slika ima 400 m2 i na njoj je naslikano 291 osoba.Tu je Micheangelo iznad zbiljskih arhitektonskih elemenata postavio oslikanu arhitektonsku strukturu u koju je zapanjujućim trodimenzionalnim efektima smjestio različite figurativne elemente.
U popodnevnim satima posjetili smo Katakombe Sv. Kalista, gdje smo nakon obilaska dugačkih podzemnih tunela sudjelovali kod Sv. Mise koju su služili naši svećenici vlč. Zec i vlč. Jakovljević. Svakako treba napomenuti da nas je u Rimu dočekao i vlč. Želimir Bagavac koji se nalazi tamo na studiju, te nam bio kroz tri dana vjeran pratitelj.
Rim – II dan
Sljedećeg dana posjetili smo veličanstvenu baziliku Sv. Pavla izvan zidina, gdje se nalazi grob Sv. Pavla, a na zidu pri vrhu nalaze se sve medaljon do medaljona sa slikama svih dosadašnjih Papa. Posljednja slika od sadašnjeg Pape posebno je osvjetljena.Obnovu bazilike koja je bila jako uništena u požaru 1823. potpomogao je i naš J.J. Strossmayer tako što je poklonio drvenu građu od slavonskog hrasta za kompletan strop.
Nakon toga , razgledali smo osmerokutnu krstionicu, crkvu Sv. Ivana Lateranskog – majku svih crkava u Rimu. U nju dolazi novoizabrani Papa i tu kao biskup Rima preuzima svoju katedralu. U njoj se nalazi 12 velikih kipova apostola. U bazilici Sv. Križa Jeruzalemskog čuva se zemlja sa Isusova groba koju je ovdje donijela Sv. Jelena zajedno sa djelom drva sa Kristova križa kao i sveto trnje iz Isusove krune.
Crkvu Santa Maria Maggiore zapamtili smo po tome što se u njoj svake godine 5. kolovoza otvara mali dio stropa i kroz njega se bacaju bijele latice krizantema što podsjeća na snjeg. Naime, prema predaji 356. godine BDM se ukazala Papi Liberiju rekavši da njoj u čast sagradi crkvu gdje sutradan nađe snjeg, to se zbilo 5. kolovoza. Posebna je i po tome što se u njoj nalazi grob Sv. Jeronima koji je porijeklom bio hrvat ( neki kažu iz okolice Zrenja) ali i grob poznatog pape Siksta V (Srećko Perić) koji je po ocu također bio hrvat. Znajući što je sve napravio u samo pet godina svoga pontifikata s još smo se većim poštovanjem poklonili na njegovom grobu.
Tko je bio Siksto V (1520 – 1590)
Bio je jedan od trojice Papa u povijesti koji su bili hrvatskog porijekla. Nevjerojatno koliko je napravio u samo pet godina; Dovršio je kupolu i trg Sv. Petra s obeliskom. Obnovio je oko 120 crkava. Utemeljio Vatikansku tiskaru. Temeljito je reformirao Rimsku kuriju. Dao je obnoviti rimsko središte tako što je otvorio 6 novih gradskih ulica. Obnovio je vodoobskrbnu mrežu. Borio se protiv razbojnika i kriminalaca te protiv moralnog laksizma i raskalašenosti. I najznačajniju stvar za nas hrvate; osnovao je Zavod Sv. Jeronima čijim je članom mogao postati samo onaj koji znade ilirski hrvatski jezik te je hrvatskog porijekla.
Šetajući dalje Rimom prošli smo oko Rimskog Koloseuma da bi došli u crkvu Sv. Petra u okovima, gdje se nalazi grob Julija Klovića, lanci u koje je bio okovan Sv. Petar, poznati kip Mojsija. Potom smo se zaustavili na Kapitolu gdje se nalazi grob posljednje bosanske kraljice Jelene Kotromanović Kosače. Šetajući dalje kiša nas je zaustavila ispred Oltara Domovine, tako da bolje razgledamo i upamtimo da smo se prilično smočili ispred spomenika Vitoriu Emanuellu II. Svaki državnik koji dođe službeno posjetiti talijansku vladu ovdje dođe položiti vijenac.
Rim – III dan – Angelus s Papom
U ranim jutarnjim satima posjetili smo crkvu Sv. Marije od Začeća, veličanstvenu Fontanu di Trevi, najmonumentalniju i najpoznatiju fontanu u Rimu. Put nas je doveo do crkve Sv. Ignacija Loyolskog koju smo zapamtili po lažnoj kupoli koja je vješto naslikana na ravnom platnu. U toj crkvi nalazi se i grob našeg pisca prve hrvatske gramatike – Bartola Kašića. Vlč. Želimir nam je pokazao i poznato veliko Papinsko sveučilište Gregorijanu koju i sam polazi. Spustili smo se do Piazze Navone gdje se nalazi prekrasna fontana koja simbolizira četiri rijeke. Ušli smo i u Panteon koji nas je fascinirao sa svojim otvorenim stropom promjera 9 metara. Kroz taj otvor sunčeve zrake u svako godišnje doba točno u podne padaju duž bijele crte od mramora na podu.Veliki su bili umovi koji su to proračunali 27 god. prije Krista. Panteon je pretvoren u crkvu sa vrlo dobrom akustikom koju smo isprobali zapjevavši pjesmu našoj Majci Mariji. Izazvali smo pažnju ostalih posjetitelja koji su nas nagradili pljeskom. Zanimljivo je i to da se na blagdan Duhova kroz otvor na vrhu bacaju latice crvenih ruža što podsjeća na plamene jezike – silazak Duha Svetoga.
Svakako centar nedjeljnog boravka u Rimu bio je angelus s Papom Franjom. U velikom mnoštvu vjernika nastojali smo doći čim bliže Papinog prozora, a da se ne izgubimo uvelike su nam pomogle narančaste marame oko vrata i naša zastava koju smo ponosno nosili. s nestrpljenjem smo očekivali njegovu figuru na prozoru. U svom je obraćanju istaknuo ljepotu braka, ali i činjenicu da Crkva ne osuđuje one kojima on ne uspije već dovodi Bogu ranjena i izgubljena srca. Dodao je da valja svakodnevnom molitvom krunice udaljiti đavla koji želi podijeliti crkvu.Osnaženi njegovom porukom ljubavi i mira s novim smo poletom krenuli dalje i to penjući se na vrh kupole Sv. Petra, odakle se pruža prekrasan pogled na čitav Rim a posebno na vrtove. Razgledavši još nekoliko crkava, trgova, španjolske stepenice, brojne obeliske, fontane i slavoluke nismo se mogli oteti dojmu da su ti silni graditelji i umjetnici bili silno blagoslovljeni vjerom u Boga, jer su samo tako mogli svoju vjeru pretočiti u svoja djela.
U večernjim satima naš posljednji dan boravka u Rimu zaokružen je na najljepši mogući način – slavljem Sv. Mise u Zavodu Sv. Jeronima koju je predvodio šibenski biskup Tomislav Rogić u suslavlju sa desetak svećenika među kojima su bili i naš vlč. Zec i vlč. Bagavac. Biskup se u propovijedi dotakao teme iz nedjeljnog čitanja- bračne zajednice. Istaknuo je da je brak božanska ustanova koju je Bog namjenio od postanka svijeta. Bog je čovijeka stvorio kao svog suradnika kojemu je povjerio rađanje novog života, istaknuo je biskup
Asiz
Tri dana razgledavanja Rima brzo su prošla. Predstojao je put kući, ali s kraćim zaustavljanjem u Asizu. Po dolasku, u podnožju brda Asi razgledali smi crkvu Santa Maria degli Angeli, gdje je Sv. Franjo dobio poziv. Veoma nas je zaintrigirala (osobito nas iz Sv. Lucije) ta velika crkva u čijoj se unutrašnjosti nalazi kompletna mala crkva. Uspinjući se na brdo ostali smo zatečeni veličinom bazilike Sv. Franje Asiškoga. Tu je naš domaćin bio fra. Zlatko Vlahek koji nas je tumačeći slike, reljefe i freske proveo kroz Donju i Gornju baziliku. Tu smo primjetili freske koje su se tijekom godina i oksidacije pretvorile u negative.
Preostalo vrijeme iskoristili smo za posjet ostalih crkava u Asizu. Pa smo razgledali crkvu Santa Marija Sopra Minerva, baziliku Sv. Klare gdje se nalazi i njen grob te katedralu San Rufino u čijem se podu kroz staklo vide ostaci temelja rimske cisterne preko kojih je katedrala sagrađena.
Ispunjeni mirom i zadovoljstvom zaokružili smo svoje hodočašće, te puni dojmova i novih saznanja krenuli svojim kućama, noseći u srcima jedni druge zahvaljujući Bogu za ovo prekrasno zajedništvo kojeg ćemo se zasigurno još dugo sjećati.
Mirjana Ferenčić
