Puno smo puta čuli kako život piše romane. A zacijelo bi se moglo napisati podeblju knjigu i o životu gđe. Ane Hek koja živi u malom mjestu Trošti u Istri u Župi sv. Jurja – Stari Pazin. Stoga je i župnik Željko Zec želio ovog došašća malo više popričati sa našom sugovornicom koja vrlo rado čita i prati vjerski tisak: Glas Koncila, Ladonju a posebno voli čitati Kanu koju prati od prvog broja. Tako je i povod našeg posjeta bio da vidimo taj prvi broj Kane iz 1970 god. kojeg gospođa Ana ponosno čuva poput relikvije. Sve se to lijepo poklopilo sa ovogodišnjom proslavom 50-te obljetnice osnutka Kršćanske sadašnjosti koja između ostalog izdaje i Kanu.
Da je vjera u Boga, molitva i vjersko štivo bilo duhovna hrana i podrška u životu gđe. Ane ne treba ni napominjati, jer su je kroz život pratile razne poteškoće. Rođena je 1939. god. u Velom Ježenju – rodnom mjestu biskupa dr. Jurja Dobrile, u mnogobrojnoj obitelji Turković. Tu je od najranijeg djetinjstva upila vjeru u Boga, gdje se poštivalo nedjelje i blagdane te njegovalo svakodnevnu molitvu. Međutim , ubrzo počinje II. svjetski rat, a s njime i sve nedaće koje on donosi. Tako su godine 1944. Nijemci u istom danu odveli u zarobljeništvo u Njemačku oca Slavka, majku Danicu, najstariju sestru Ljiljanu, a djeda Ivana odveli u zatvor u Pazin. Uz to iz kuće su im uzeli sve što se moglo uzeti; pšenicu, krumpir, vino, odvezli su i svu stoku; volove, krave, svinje, kokoši pa čak i golubove.U kući bez ičega je ostala samo baka Katarina sa četvero malodobne unučadi među kojima je bila i Ana. Tada su priskočili svi susjedi i pomagali koliko su mogli. Na svršetku rata mnoge su obitelji bile zavijene u crno jer se njihovi najmiliji nisu vratili, zato je bilo pravo čudo kad su se njih troje živi vratili iz zarobljeništva. Sjeća se
kad se otac vratio da ga nitko nije prepoznao koliko je bio izgladnio, pa ni vlastita majka.
Godine koje su uslijedile također nisu bile previše mirne. Ana se trebala krizmati u župnoj crkvi u Tinjanu kamo je tada Veli Ježenj pripadao, međutim zbog velikih nereda krizmana je kasnije u susjednom Sv. Petru u Šumi. Ta su vremena obilježena velikom mržnjom prema crkvi i svećenicima što je rezultiralo “krvavom krizmom” u Lanišću, kada je ubijen mladi svećenik Miroslav Bulešić. Život se polako normalizirao te se Ana 1964. god. udaje u Trošte za Hek Josipa. Postala je majkom petero djece; sinova Maura, Alfreda i Sandija te kćeri Adrijane i Laure. Kad joj je najmlađe dijete bilo u dobi od 14 godina preminuo joj se suprug.
Da je bila velika radnica i borac u životu ne treba ni spominjati. Trebalo je toliko toga priskrbiti za veliku obitelj, odgajati djecu i polako ih upućivati u život. Tu je uz smješak nadodala: “Nič mi ni bilo teško, ač san verovala da je Bog s manun i da će mi pomoć”. Danas na pragu 80-te god. života, uživa sa obiteljima svoje djece i ponosi se sa svojih osmero unučadi. Svake nedjelje prisustvuje kod Sv. Mise u crkvi Sv. Lucije u istoimenoj župi, gdje svojim prekrasnim pjevanjem obogaćuje euharistijska slavlja. S velikom pažnjom smo prolistali prvi broj “Kane” koji je tada koštao 2 dinara, a u uredništvu su bili ; Josip Turčinović, Luka Depolo, Živko Kustić i ostali suradnici. Odgovorni urednik bio je Vjekoslav Bajsić.
Oprostili smo se od naše tete Ane uz želju da još dugo čita “Kanu” i ostali vjerski tisak te nedjeljom bude s nama kod Sv. Lucije.
Mirjana Ferenčić