Župa Stari Pazin

Ove nedjelje počelo je crkveno vrijeme koje je poznato pod imenom advent ili došašće, što je ustvari jedan te isti izričaj. Advent je hrvatski prilagođen naziv za latinsku riječ adventus = dolazak, a naš narod ga prevodi prekrasnom hrvatskom rječju došašće koja sama po sebi tako mnogo govori
Zašto Došašće i koji mu je smisao?

Veliki kršćanski blagdan Božića je za svakog vjernika proslava objave velikog Božjeg otajstva, koje je „vjekovima bilo sakriveno, a sada se otkrilo njegovim izabranima“, kako navodi veliki apostol naroda sveti Pavao u svojim poslanicama.

Što je bilo sakriveno, a sada se otkrilo čovjeku ? Upravo to otajstvo ljubavi, naslućivano vjekovima prije, a sada objavljeno – Sin Božji se utjelovio u krilu blažene Djevice Marije, rodio i postao čovjekom! Ali zašto toliko to slavimo, pitamo se? Radi prevelike ljubavi Božje kojom ljubi čovjeka. Istočni kršćani stoga utjelovljenog i rođenog Sina Božjeg, Isusa Krista, nazivaju prekrasnim imenom: ‘čovjekoljubivi Vladiko’, što bi na hrvatskom jeziku preveli kao „Vladar svega svijeta koji silno ljubi čovjeka“. I taj vječni Vladar toliko ljubi da se nije libio ostaviti sve i doći u smrtnom i prolaznom ljudskom tijelu, te sudbinu svoga ljubljenog čovjeka podijeliti do te mjere da i sam postaje – čovjek.

Stoga, Crkva i narod Božji već duga stoljeća vrijeme prije Božića, tako veličanstvenog i slavnog događaja, slavi kao pokorničko vrijeme Došašća. To je vrijeme gdje se narod Božji na posebno posvećen način molitvom, postom i djelima ljubavi i milosrđa priprema za dolazak Vladara, Kralja Krista.

Zato je osnovna poruka i geslo vremena Došašća samo jedna snažna riječ uzeta iz evanđelja i svakodnevno ponavlja u liturgiji, a glasi: “Bdijte!“

Da bi narod Božji, kršćani, ispunio taj poziv ljubljenog Kralja, Vladara koji dolazi kao dojenče u krilu majke, svakog jutra od prvog dana Došašća do Božića on doslovno – bdije. Tako svakog jutra dolazi na svečane Svete Mise zornice u 6 sati ujutro (negdje i malo kasnije). Doslovno bdijenje i odricanje od sna, rano ustajanje i dolazak na zornice nije samo tjelesno odricanje, već na simboličan način i uranjanje u tajnu duhovnog bdijenja pred otajstvom Božjim – došašća Kristovog.

Što se slavi na svečanim misama zornicama?

Pokorničko vrijeme u godini je vrijeme odricanja, a Došašće je, uz Korizmu, najvažnije pokorničko vrijeme. A mise, za razliku od korizmenih misa, su tako svečane! Prepune svečanih i radosnih pjesama, bogato ukrašenih adventnih vijenaca, najljepše uređenih crkava i oltara u ljubičastoj boji, nadahnutih svetopisamskih tekstova, brojnih zaziva i zahvala svećenika i naroda. Odlasci sa ovih pokorničkih misa odišu mirom, toplinom, blizinom i neizmjernom radošću. U rano jutro, još dok je mrak i svjetlo se tek nazire, sve odiše od slavlja i sve slavi!
Zašto je tako različita pokornička misa Došašća od korizmenih misa i drugih pokorničkih običaja? Jer se želi čovjeku skrenuti misao i duh prema dva slavna Kristova dolaska koja su obilježila i obilježit će svijet trajnim pečatom.

Prva dva tjedna Došašća slavi se i promišlja Kristov drugi slavni dolazak na kraju vremena i ovog svijeta sa svim svetima i anđelima kada će mrtvi uskrsnuti u vječni život. Druga dva tjedna Došašća slavi se i promišlja Kraljev prvi dolazak kada je onaj koji je Početak svega, Smisao i Cilj ljudske povijesti – Gospodin Isus – postao djetešce u rukama ljubljene odabrane majke Marije. Čudesne li tajne!

Evo, čovječe misa zornica te poziva da joj dotakneš tu Tajnu i pronikneš svojom ljudskom dušom!

Poseban predmet vremena Došašća – Marija

Veliko je bogatstvo adventnih i božićnih napjeva koje je skladao i zapamtio vjerni hrvatski puk. Nažalost, mnogim Hrvatima, pa i vjernicima su nepoznate prekrasne adventne pjesme koje se pjevaju isključivo u ovom svetom vremenu: „Padaj s neba“, „O Marijo, ti sjajna zornice“, „Poslan bi anđeo Gospodnji“ i mnoge druge. One tako jasno izražavaju dušu hrvatskog čovjeka katolika koji se poklanja pred tom objavljenom Tajnom, a posebno časti onu koja je bila jedina dostojna nositi je: Isusovu majku Mariju.

Anđeoskim navještajem ta čista i ponizna djevojka iz zabačenog seoceta Nazareta u prezrenoj Galileji, taj najdivniji ljudski primjerak među milijardama rođenih ljudi , ta dika čovječanstva, ružin miomirisni cvijet među trnjem ljudske povijesti – blažena djevica Marija – zatrudnje i rodi sina!

Zbog toga je Marija poseban predmet razmatranja i molitve u vrijeme Došašća, pjesama i zaziva, zahvaljivanja i čašćenja, jer je jedina bila dostojna.

Što mi je činiti?

Svakog jutra dok se mnogi bude na posao i nevoljko po mraku odlaze u novi dan, tisuće i tisuće u Hrvatskoj već radosno stoje po brojnim osvijetljenim crkvama od hrvatskih Konavala na krajnjem jugu do Savudrije na zapadu, Međimurja na sjeveru i hrvatskog Srijema na istoku, mole se i pjevaju adventne pjesme radosno čekajući Kralja Krista koji ima doći. Pridružuje im se brojni hrvatski puk po crkvama Bosne, Hercegovine, Boke i cijeloga svijeta gdje god diše hrvatska kršćanska duša. Utapaju se u brojno mnoštvo naroda i rasa koje dijele istu nadu.

Između 6.30 i 6.45 radosni izlaze iz crkava u novi dan koji ih čeka duboko u srcu znajući da su već ujutro primili što su željeli i trebali – mir i nadu koja ne izdaje. Božić dolazi i približava se, na vratima je, a vjerni puk se tome silno raduje.

Dođi i pridruži se narodu Božjem u tom veselju, Kralj će se uskoro roditi!

Izvor: Narod.hr

Copyright Župa sv. Jurja i Župa sv. Lucije 2012. - 2016. | Izrada web stranica: Netlex