Župa Stari Pazin

U vremenu od 4.- 8. 10. 2018. god. hodočasnici iz Župa Sv. Juraj – Stari Pazin i Svete Lucije Pazinske obišli su Firencu, Rim i Asiz.
Ovo dugo očekivano hodočašće predvodio je vlč. Željko Zec, župnik spomenutih župa uz podršku mr. vlč. Ilije Jakovljevića, župnika iz Fažane koji je svojevremeno studirao u Rimu, te nam je putem ispričao mnoge zanimljivosti iz prošlosti i povijesti Rima te nas tako pripremao za ono što ćemo vidjeti.

Firenca

Prvi dan našeg hodočašća na putu prema Rimu posjetili smo Firencu, poznatu po svojoj umjetnosti i jedinstvenoj arhitekturi. Posjetili srednjovjekovni most Ponte Vecchio, Santa Croce, a posebno smo ostali impresionirani veličinom Firentinske katredrale koja je jedna od najpoznatijih talijanskih građevina. Ujedno je to i treća crkva po dužini na svijetu – duga 148 metara ( duže su Crkva Sv. Petra u Rimu i Sv. Pavla u Londonu).

Rim – I dan

Sljedećeg dana ugledali smo taj čuveni vječni grad Rim. Već izdaleka vidi se kupola na bazilici Sv. Petra u Vatikanu. Rim je jedan od rijetkih gradova koji se mogu pohvaliti neprekidnim razvojem svoje civilizacije tijekom tri tisuće godina. Usred Rima nalazi se grad i država Vatikan koja se prostire na 0,44 km2. Bazilika sv. Petra koja dominira Vatikanom i Rimom koja je i najveća na svijetu prostire se u dužinu 211 metara, glavna lađa joj je široka 27 m, a visoka je 45 m. Prečnica bazilike iznosi 137 metara. Promjer kupole je 42 m, a visina zajedno s križem na vrhu iznosi 137m ( 30 m je viša od Zagrebačke katedrale).

Polovicom 18. st. kupola je napukla pa ju je popravio naš Ruđer Bošković opasavši je sa pet željeznih obruča.Bogato oslikani zidovi freskama, mnogobrojni kipovi (najpoznatiji kip je Michelangelova Pieta iz 1499.), mnoštvo arkada i kapela doista ostavljaju bez daha.
Potom smo posjetili Vatikanske muzeje. Nakon prolaska kroz Egipatski i Etrušćanski muzej razgledali smo dvoranu kipova i dvoranu tapiserija, koje su nas se posebno dojmile jer su napravljene u 3D tehnici.Dakle, za zamisliti nam se je kako su u ono vrijeme izrađivali takva čudesna djela. Put nas je vodio dalje do najpoznatije kapele na svijetu – Sikstinske kapele. Ona je poznata po tome što se u njoj održavaju izbori za novog Papu.Cijelu prekrivaju poznate Michelangelove freske, a tu je naslikao i najveće umjetničko djelo što ga je ikad jedna ljudska ruka napravila, a to je Posljednji sud. Slika ima 400 m2 i na njoj je naslikano 291 osoba.Tu je Micheangelo iznad zbiljskih arhitektonskih elemenata postavio oslikanu arhitektonsku strukturu u koju je zapanjujućim trodimenzionalnim efektima smjestio različite figurativne elemente.
U popodnevnim satima posjetili smo Katakombe Sv. Kalista, gdje smo nakon obilaska dugačkih podzemnih tunela sudjelovali kod Sv. Mise koju su služili naši svećenici vlč. Zec i vlč. Jakovljević. Svakako treba napomenuti da nas je u Rimu dočekao i vlč. Želimir Bagavac koji se nalazi tamo na studiju, te nam bio kroz tri dana vjeran pratitelj.

Rim – II dan

Sljedećeg dana posjetili smo veličanstvenu baziliku Sv. Pavla izvan zidina, gdje se nalazi grob Sv. Pavla, a na zidu pri vrhu nalaze se sve medaljon do medaljona sa slikama svih dosadašnjih Papa. Posljednja slika od sadašnjeg Pape posebno je osvjetljena.Obnovu bazilike koja je bila jako uništena u požaru 1823. potpomogao je i naš J.J. Strossmayer tako što je poklonio drvenu građu od slavonskog hrasta za kompletan strop.
Nakon toga , razgledali smo osmerokutnu krstionicu, crkvu Sv. Ivana Lateranskog – majku svih crkava u Rimu. U nju dolazi novoizabrani Papa i tu kao biskup Rima preuzima svoju katedralu. U njoj se nalazi 12 velikih kipova apostola. U bazilici Sv. Križa Jeruzalemskog čuva se zemlja sa Isusova groba koju je ovdje donijela Sv. Jelena zajedno sa djelom drva sa Kristova križa kao i sveto trnje iz Isusove krune.
Crkvu Santa Maria Maggiore zapamtili smo po tome što se u njoj svake godine 5. kolovoza otvara mali dio stropa i kroz njega se bacaju bijele latice krizantema što podsjeća na snjeg. Naime, prema predaji 356. godine BDM se ukazala Papi Liberiju rekavši da njoj u čast sagradi crkvu gdje sutradan nađe snjeg, to se zbilo 5. kolovoza. Posebna je i po tome što se u njoj nalazi grob Sv. Jeronima koji je porijeklom bio hrvat ( neki kažu iz okolice Zrenja) ali i grob poznatog pape Siksta V (Srećko Perić) koji je po ocu također bio hrvat. Znajući što je sve napravio u samo pet godina svoga pontifikata s još smo se većim poštovanjem poklonili na njegovom grobu.

Tko je bio Siksto V (1520 – 1590)

Bio je jedan od trojice Papa u povijesti koji su bili hrvatskog porijekla. Nevjerojatno koliko je napravio u samo pet godina; Dovršio je kupolu i trg Sv. Petra s obeliskom. Obnovio je oko 120 crkava. Utemeljio Vatikansku tiskaru. Temeljito je reformirao Rimsku kuriju. Dao je obnoviti rimsko središte tako što je otvorio 6 novih gradskih ulica. Obnovio je vodoobskrbnu mrežu. Borio se protiv razbojnika i kriminalaca te protiv moralnog laksizma i raskalašenosti. I najznačajniju stvar za nas hrvate; osnovao je Zavod Sv. Jeronima čijim je članom mogao postati samo onaj koji znade ilirski hrvatski jezik te je hrvatskog porijekla.
Šetajući dalje Rimom prošli smo oko Rimskog Koloseuma da bi došli u crkvu Sv. Petra u okovima, gdje se nalazi grob Julija Klovića, lanci u koje je bio okovan Sv. Petar, poznati kip Mojsija. Potom smo se zaustavili na Kapitolu gdje se nalazi grob posljednje bosanske kraljice Jelene Kotromanović Kosače. Šetajući dalje kiša nas je zaustavila ispred Oltara Domovine, tako da bolje razgledamo i upamtimo da smo se prilično smočili ispred spomenika Vitoriu Emanuellu II. Svaki državnik koji dođe službeno posjetiti talijansku vladu ovdje dođe položiti vijenac.

Rim – III dan – Angelus s Papom

U ranim jutarnjim satima posjetili smo crkvu Sv. Marije od Začeća, veličanstvenu Fontanu di Trevi, najmonumentalniju i najpoznatiju fontanu u Rimu. Put nas je doveo do crkve Sv. Ignacija Loyolskog koju smo zapamtili po lažnoj kupoli koja je vješto naslikana na ravnom platnu. U toj crkvi nalazi se i grob našeg pisca prve hrvatske gramatike – Bartola Kašića. Vlč. Želimir nam je pokazao i poznato veliko Papinsko sveučilište Gregorijanu koju i sam polazi. Spustili smo se do Piazze Navone gdje se nalazi prekrasna fontana koja simbolizira četiri rijeke. Ušli smo i u Panteon koji nas je fascinirao sa svojim otvorenim stropom promjera 9 metara. Kroz taj otvor sunčeve zrake u svako godišnje doba točno u podne padaju duž bijele crte od mramora na podu.Veliki su bili umovi koji su to proračunali 27 god. prije Krista. Panteon je pretvoren u crkvu sa vrlo dobrom akustikom koju smo isprobali zapjevavši pjesmu našoj Majci Mariji. Izazvali smo pažnju ostalih posjetitelja koji su nas nagradili pljeskom. Zanimljivo je i to da se na blagdan Duhova kroz otvor na vrhu bacaju latice crvenih ruža što podsjeća na plamene jezike – silazak Duha Svetoga.

Svakako centar nedjeljnog boravka u Rimu bio je angelus s Papom Franjom. U velikom mnoštvu vjernika nastojali smo doći čim bliže Papinog prozora, a da se ne izgubimo uvelike su nam pomogle narančaste marame oko vrata i naša zastava koju smo ponosno nosili. s nestrpljenjem smo očekivali njegovu figuru na prozoru. U svom je obraćanju istaknuo ljepotu braka, ali i činjenicu da Crkva ne osuđuje one kojima on ne uspije već dovodi Bogu ranjena i izgubljena srca. Dodao je da valja svakodnevnom molitvom krunice udaljiti đavla koji želi podijeliti crkvu.Osnaženi njegovom porukom ljubavi i mira s novim smo poletom krenuli dalje i to penjući se na vrh kupole Sv. Petra, odakle se pruža prekrasan pogled na čitav Rim a posebno na vrtove. Razgledavši još nekoliko crkava, trgova, španjolske stepenice, brojne obeliske, fontane i slavoluke nismo se mogli oteti dojmu da su ti silni graditelji i umjetnici bili silno blagoslovljeni vjerom u Boga, jer su samo tako mogli svoju vjeru pretočiti u svoja djela.

U večernjim satima naš posljednji dan boravka u Rimu zaokružen je na najljepši mogući način – slavljem Sv. Mise u Zavodu Sv. Jeronima koju je predvodio šibenski biskup Tomislav Rogić u suslavlju sa desetak svećenika među kojima su bili i naš vlč. Zec i vlč. Bagavac. Biskup se u propovijedi dotakao teme iz nedjeljnog čitanja- bračne zajednice. Istaknuo je da je brak božanska ustanova koju je Bog namjenio od postanka svijeta. Bog je čovijeka stvorio kao svog suradnika kojemu je povjerio rađanje novog života, istaknuo je biskup

Asiz

Tri dana razgledavanja Rima brzo su prošla. Predstojao je put kući, ali s kraćim zaustavljanjem u Asizu. Po dolasku, u podnožju brda Asi razgledali smi crkvu Santa Maria degli Angeli, gdje je Sv. Franjo dobio poziv. Veoma nas je zaintrigirala (osobito nas iz Sv. Lucije) ta velika crkva u čijoj se unutrašnjosti nalazi kompletna mala crkva. Uspinjući se na brdo ostali smo zatečeni veličinom bazilike Sv. Franje Asiškoga. Tu je naš domaćin bio fra. Zlatko Vlahek koji nas je tumačeći slike, reljefe i freske proveo kroz Donju i Gornju baziliku. Tu smo primjetili freske koje su se tijekom godina i oksidacije pretvorile u negative.

Preostalo vrijeme iskoristili smo za posjet ostalih crkava u Asizu. Pa smo razgledali crkvu Santa Marija Sopra Minerva, baziliku Sv. Klare gdje se nalazi i njen grob te katedralu San Rufino u čijem se podu kroz staklo vide ostaci temelja rimske cisterne preko kojih je katedrala sagrađena.
Ispunjeni mirom i zadovoljstvom zaokružili smo svoje hodočašće, te puni dojmova i novih saznanja krenuli svojim kućama, noseći u srcima jedni druge zahvaljujući Bogu za ovo prekrasno zajedništvo kojeg ćemo se zasigurno još dugo sjećati.

Mirjana Ferenčić

 

Spomen i proslava ovogodišnje obnove velikog kamenog križa na Ježenjskom vrhu svečano je održana 9. rujna 2018 . u prekrasno nedjeljno popodne.
Župljani Župa svete Lucije Pazinske kamo i spomenuti vrh pripada i župljani Sv. Jurja iz Starog Pazina zajednički su proslavili više događaja koje su spojili u jedan piknik. Dakle, običaj ovih župa je da se svake godine na početku rujna napravi zajedničko druženje za početak školske i vjeronaučne godine. Obično bi se takvo druženje napravilo na domaćem terenu kod crkve sv. Lucije, ali i posjetom drugih župa. Tako smo proteklih godina bili na Skitači, Vrhu kod Buzeta, Gračišću, Grimaldi, Lanišću… Izbor mjesta za ovogodišnji susret pao je na Ježenjski vrh stoga što se u svibnju ove godine pristupilo temeljitoj obnovi križa koju je inicirao Davor Krizmanić, koji je jedan od sinova Lucijana Krizmanića -vlasnika parcele na kojoj se križ nalazi. Akciji obnove zdušno su se priključili i ostali mještani Velog i Malog Ježenja.
Zanimljiva je poveznica broja 18 ( koji označava punoljetnost) s ovim križem. Napravljen je 1900. godine, 18 gopdina nakon smrti dragog nam biskupa dr. Jurja Dobrile rođenog u Velom Ježenju. Sada se nalazimo u 2018. godini i točno je 118 godina od njegove gradnje i 100 godina od završetka I. svjetskog rata.

A u ovom se tjednu časti i Uzvišenje Sv. Križa, što je također pridonijelo odluci da se ovo druženje i euharistijsko slavlje održi ispod ovog velikog križa, na otvorenom.
Prekrasno rujansko vrijeme okupilo je preko 250 sudionika koji su se u 17,00 sati okupili na euharistijsko slavlje koje je predvodio župnik ovih župa vlč. Željko Zec u koncelebraciji sa preč. Milivojem Korenom, nekadašnjim župnikom, koji je i započeo na ovim prostorima s ovakovim druženjima.

Vlč. Zec se u propovijedi dotakao misli pročitanog evanđelja o tome kako je Isus napravio čudo kada je dao gluhonijemom mucavcu sluh i govor. Potakao nas je da razmišljamo kako mi upotrebljavamo ili zloupotrebljavamo ove darove koje smo Božjom milošću primili. Kako koristimo svoje oči, u što je uprt naš pogled? Koje informacije rado slušamo, kakvog su sadržaja i pouke? Kako se služimo našim jezikom? Dali nam služi za ogovaranje ili prenošenje dobrih i poticajnih riječi i molitve?
Sve te poticajne misli nukale su nas da zaokružimo pogledom svu onu krasnu prirodu oko sebe. Da pogledamo bljesak mora u daljini prema zapadu i zelenilo Učke na sjeveru i da kažemo jedno veliko Hvala Bogu za sve što nam je dao.
Inače iz ovog se vrha spušta prekrasan pogled na Tinjan, Kringu, Kanfanar, Žminjštinu, Sveti Petar u Šumi, Lindar, Trviž, Motovunske Novake i Muntrilj.

Pošto smo u tjednu velike pripreme za proslavu 3. Nacionalnog susreta katoličkih obitelji u Splitu i Solinu, 15. i 16. rujna ovo je naše druženje za nas bilo svojevrsna uvertira u taj događaj.
Tu je prisustvovao veliki broj mladih obitelji s malom djecom, tako da je bilo sudionika od 2 mjeseca starosti pa do vremešnih osoba od 92 godine života.

Nakon Sv. Mise druženje se nastavilo ispod obližnjeg stoljetnog hrasta gdje je bilo posluženo iće i piće. Tu smo se uz pjesmu i ugodno druženje zadržali do mraka. Razišli smo se svojim kućama puni dojmova ponijevši želju da se i dogodine okupimo u ovako lijepom broju na ovom našem slikovitom “Križevcu”.

Mirjana Ferenčić

Iza nas je već osam mjeseci ove 2018. godine, iza nas su i godišnji odmori. Već smo zakoračili u rujan koji ispred nas stavlja nove zadatke u novoj školskoj i vjeronaučnoj godini. Nove zadatke na poslu kada se nekako vraćamo u kolotečinu rada i života.
Svaki je početak najbolje odpočeti s Bogom prepuštajući njemu u ruke uzde našega života. U tom se duhu i svake godine veliki broj istrana odlučuje za hodočašće Majci Božjoj Trsatskoj, zato jer se uz nebesku majku sve prepreke lakše prevladaju. U molitvi i razmišljanju put Trsata je krenuo i pun autobus “vozočasnika” iz naših dviju Župa;Svete Lucije Pazinske i Starog Pazina. Posebno se radujemo da je među pravim hodočasnicima koji su pješice išli na Trsat bilo mladih i iz naših župa.
Prekrasno vrijeme pomoglo je da još dublje proniknemo u tajne euharistijskog slavlja kojemu su prisustvovali gotovo svi svećenici Porečke i pulske biskupije zajedno sa biskupom Draženom Kutlešom.
M.F.

Dana 9.6.2018.godine završila je vjeronaučna godina 2017/18 susretom vjeronaučne djece župa Sv.Jurja i Sv.Lucije. Djeca iz župe Sv.Jurja sa svojim župnikom vlč.Željkom Zecom i katehisticama hodočastili su sa Starog Pazina do Svete Lucije gdje su ih oko 11 sati dočekala djeca s voditeljicama iz ove župe.
Župnik je pozdravio šezdesetak djece izražavajući zadovoljstvo što su se djeca, a pogotovo ovogodišnji krizmanici okupili u takvom broju, te ih pozvao da i dalje dolaze na župne kateheze i napreduju u životu Duha. Župnik je pozvao svu djecu da pristupe sakramentu ispovijedi, te služio Svetu Misu.
Susret se odvijao uz kvalitetne društvene igre u parku crkve Sv.Lucije u obliku nogometa, vrućeg krumpira, izrađivanja narukvica, potezanja konopa, vlakića i slično uz jako puno smjeha, dječje razdraganosti i dobrih emocija.
Zahvaljujući župniku, vrijednim mamama i pekari Reginex, djeca su se okrijepila sendvičima, kolačima i sokovima. Po završetku susreta, svi su veseli i blagoslovljeni otišli svojim kućama.

N.L.

Korizmena duhovna obnova u Taboru

U pripravi za Uskrs i sjećanje na drugu godišnjicu održavanja Misija, župljani župa Svetog Jurja iz Starog Pazina i Svete Lucije Pazinske predvođeni župnikom Željkom Zecom uputili su se 10. ožujka 2018. godine na jednodnevnu duhovnu obnovu u Tabor – Kuću susreta, koja se nalazi u Samoboru. Većinu hodočasnika činili su bračni parovi što je posebno važno u sadašnjem trenutku kada se u pitanje stavlja položaj i značenje obitelji i kada je u tijeku rasprava o ratifikaciji istambulske konvencije. U Samoboru nas je dočekao fra. Ivan Matić koji je prije dvije godine, zajedno sa drugim svećenicima u našim župama, održao misije. Obostrano smo se radovali ovom susretu. Uz njega dočekao nas je i bračni par Terzić Vesna i Davor iz Rovinja koji su u Taboru poslužitelji i ovakve duhovne obnove glazbeno prate već desetak godina, a znaju i u našim župama uzveličati razna slavlja svojim pjesmama. U jutarnjim satima je fra. Matić držao nagovor na temu Marije te spomenuo da je najljepši put do Isusa upravo Marija, čije ime znači od Boga ljubljena. Ona nam već u samom imenu otvara svoj identitet. Otac nebeski je želio da se po srcu Marijinu dogodi trijumf. Posebno se ljubav Marijina spram čovijeka očituje po njezinim ukazanjima u poznatim Marijanskim svetištima kao što su Fatima, Lurd i Međugorje. Marija je zaručnica Duha Svetoga isto kao što je i Crkva zaručnica Duha Svetoga. Posebno su upečatljive posljednje Marijine riječi koje se prenose u evanđeljima, a to je njena zapovijed:”Što god vam rekne; Učinite”! To je glavna poruka nama koja nam poručuje da ne postavljamo pitanja, da ne sumljamo već vjerujemo!

Druga tema koje se propovijednik dotakao je bila; smisao trpljenja i boli.Svi se mi ponekad pitamo zašto patnja i bolest, zašto smrt, zašto trpe nevini i djeca… Ni kršćani nisu zaštićeni od takovih situacija, sve nas može zadesiti ta ljudska stvarnost, ali u snazi uskrsnuća i otkupljenja Kristova možemo naći odgovor. Krist nas ne spasava izvana nekom čudesnom formulom, već nas spasava iznutra. On nas spasava svojom krvlju. On je ta žrtva koja je prisutna i u cijelom Starom zavjetu.

Kako u bolesti biti radostan?
Ljudski gledano – nema logike, ali ne možemo pobjeći od toga, no da bismo osmislili naše križeve mi idemo za Kristom.

Zašto je Isus morao trpjeti?
Upravo zato jer je želio proći sve ono što i mi prolazimo. On je uzeo na sebe sve ono što i mi proživljavamo u ovoj suznoj dolini. Tjelesna smrt je ušla u naš život, ali Isus nas čuva od duhovne smrti u vječnosti.

Dan nam je brzo prolazio uz kraće pauze u kojima smo prošetali prekrasnim Samoborom gdje smo posjetili i pomolili se na grobu našeg dragog fra. Zvjezdana Linića koji je također kod nas držao Misije. Nakon ručka uslijedila je molitva i razmatranje krunice, te blagoslov i bolesničko pomazanje. Najvažniji, a ujedno i zaključni dio, činilo je euharistijsko slavlje.Fra. Matić se tu osvrnuo na činjenicu kako Bog dolazi ususret čovjeku da ga ozdravi. Isus je rekao da nije došao radi zdravih nego radi bolesnih. Nije došao radi pravednih, nego radi grešnih. Takav milosrdan Isus ozdravlja i iscjeljuje naše rane. On ozdravlja sve što je u nama ranjeno i bolesno. Čovjek koji doživi susret s Isusom dobiva milosrdno srce. A svaka euharistija je otvoreno nebo gdje nam Isus pokazuje da želi biti s nama ida želi očistiti naše srce. Putem kući vlč. Zec nas je, čitajući prigodne tekstove, dodatno obogatio i potaknuo da razmišljamo o prioritetima u životu. Posebno su bila zanimljiva zrnca mudrosti kao i neke najvažnije riječi koje bi bilo dobro da usvojimo u svom ophođenju s drugim ljudima. Kad čovijek zauzme stav da je Krist njegov gospodar, Gospodin ga posebno blagoslivlje. U tom smo se duhu i mi razišli svojim kućama zahvalni Bogu za sve što smo doživjeli i čuli.

Mirjana Ferenčić

Svečano proslavljen dan života u Gologorici

U nedjelju 4. veljače 2018. svečano je proslavljen dan života u Gologorici. Domaćinima je u goste došla skupina od tridesetak vjeroučenika sa svojim roditeljima iz župa Stari Pazin i Svete Lucije Pazinske. Nažalost, zbog bolesti župnik Željko Zec ih nije mogao pratiti.

Za vrijeme svečane sv. Mise u prepunoj župnoj crkvi Sv. Petra i Pavla domaći župnik, preč. Milivoj Koren održao je vrlo sadržajnu propovijed. Osvrnuo se na zabrinjavajuće pojave u svijetu, Europi pa tako i u našoj lijepoj Hrvatskoj, koje direktno ili indirektno ugrožavaju život i brak. Spomenuo je kako nikada kao sada u svojoj povijesti čovijek nije bio toliko ugrožen, stoga je svima dužnost i moralna obaveza maksimalno se angažirati u zaštiti života od roðenja pa do prirodne smrti. Isto tako dužni smo očuvati instituciju braka isključivo kao zajednicu muškarca i žene, nadovezao se propovijednik na temu braka, budući da se samo osam dana kasnije, točnije 11. velječe obilježava svjetski dan braka.

I zaista, za zapitati nam se je svima koliko je to čovijek napredovao kada u 21. stoljeću mora zakonom zaštititi ove temeljne ljudske vrijednosti. Kako to, tako tehnološki napredan čovijek današnjeg vremena raspolaže i zloupotrebljava pojam slobode. Gdje je granica? Dali čovijek smije sve ono što može (eutanazija, kloniranje, prekid trudnoće,promjena spola)? Kuda to civilizacija 21. stoljeća srlja?

No, vezano upravo uz zdravo poimanje života i braka vjeroučenici Starog Pazina i Svete Lucije Pazinske su nakon euharistijskog slavlja domaćinima izveli prigodan program u “Centru” preko puta župne crkve. Mlade voditeljice Eva Krizmanić i Josipa Ferenčić upoznale su prisutne što to povezuje župu Gologorica sa spomenutim župama. U prvom redu tu je sadašnji župnik preč. Koren koji je 16 godina upravljao župama Stari Pazin i Sveta Lucija, te je iza sebe ostavio duboki trag u duhovnom i materijalnom pogledu. A druga važna osoba koja nas povezuje je pok. nadbiskup i metropolita Riječko – senjski mons. Josip Pavlišić. On je rodom iz staropazinske župe, a u Gologorici je bio župnik od 1939. pa do listopada 1945. Tu je zajedno sa svojim župljanima proživljavao teške ratne godine, ali i lijepe trenutke. Rado se sjećao i pripovijedao o danima provedenim u Gologorici. Vjeroučenici su prisutne nasmijali šaljivim recitacijama, dijalozima i igrokazom “Sv. Josipu je bilo laglje”. Sve je bilo upotpunjeno skladnim pjevanjem malog zbora “Mali od sv. Jurja” koje je na gitari pratila voditeljica gđa. Vesna Drndić.

Po završetku programa, vrijedni su domaćini počastili svoje goste izvrsnim kolačima i pićem. Druženje se kasnije nastavilo u župnoj kući gdje je svoje nekadašnje župljane počastio preč. Koren, te je u ugodnom raspoloženju zaključen ovaj susret i proslava dana života i braka.

M.F.

 

Djeca iz Starog Pazina i Svete Lucije Pazinske
pomažu graditi sirotište u Tanzaniji

Već tradicionalno se početkom siječnja u župnoj crkvi na Starom Pazinu održava humanitarna priredba “Djeca pomažu djeci“ u kojoj sudjeluju vjeronaučna djeca župa Sv. Juraj i Svete Lucije Pazinske.
Na blagdan Bogojavljanja se slavi dan Papinskog misijskog djela sv. Djetinjstva, to je blagdan djece koja žive radost vjere i mole da Isusovo svjetlo dopre do njihovih vršnjaka diljem svijeta. Djelo sv. Djetinjstva želi probuditi u djeci želju da budu misionari, a da pritom ne trebaju putovati u daleke zemlje.

U ovogodišnju priredbu koja se održala 14. siječnja 2018. uvela nas je voditeljica Matea Tomišić uz pozdravnu riječ te mješoviti pjevački zbor “Sv. Juraj“. Pjesmom se nadovezao dječji zbor “Mali od sv. Jurja“ pod vodstvom Vesne Drndić. Autorskim stihovima program je obogatila naša pjesnikinja Ana Krnjus. Nakon nje dramska skupina iz Župe sv. Lucije Pazinske izvela je igrokaz “Posjet hladnoj zemlji“. Borna Lakošeljac razveselio nas je svojom svirkom na harmonici. Potom smo se nasmijali uz kratki igrokaz “Oče naš” u kojem su nam Jelena i Roko na šaljiv način predočili značenje naše svakodnevne molitve Oče naš.
Pjesmom “Moj otac” suze je prisutnima izmamila izvrsnom izvedbom naša mlada pjevačica Anja Fakin. Uslijedio je skeč dramske skupine Sv. Jurja “Za šalicu mlijeka”. Ponovno je zapjevala Anja, sada kao pratnja sestri Nini u pjesmi “Reci Marijo”, nakon čega je ispunjenom crkvom odjaknuo veliki aplauz. I na kraju je dramska skupina sv. Jurja izvela zahtjevni igrokaz “Bog koji dolazi” u kojem je sudjelovalo sedamnaestero djece koji su nam prikazali kako za sreću ne treba puno…

Između pojedinih točaka voditeljica Matea upoznala nas je s radom udruge “We are one” iz Kanfanara za koju su se ove godine na ovoj priredbi sakupljale donacije. Osnivači su bračni par Anamarija i Filip Marić koji iza sebe imaju nezaboravno iskustvo volontiranja, putovanja i obilaska brojnih sirotišta diljem Afrike. A ispred sebe imaju veliki plan da na zemljištu koje su nedavno kupili u Tanzaniji izgrade dom za napuštenu, odbačenu i djecu bez roditelja. Željeli bi imati samoodrživo sirotište koje bi imalo kapacitet od 60 štićenika o kojima bi se skrbilo od rođenja pa do njihove punoljetnosti.
Ponosni smo da su i naša djeca dala doprinos ispunjenju njihove vizije.
Na kraju programa prisutnima se obratio župnik Željko Zec zahvalivši svima na prisutnosti, a posebno izvođačima i njihovim voditeljima. Istaknuo je kako su ova djeca veliko bogatstvo ovih dviju župa te kako na taj način u njima raste duh božićnog Djeteta – djeteta misionara. Tako sazrijevaju u svom kršćanskom životu i postaju čudo evangelizacije za svoje obitelji, svoje vršnjake i župnu zajednicu.
Župnik Zec je potom bračnom paru Marić uručio iznos od 5.470,00 kuna, koliko je prikupljeno za vrijeme ove priredbe, nakon čega su se i oni kratko obratili prisutnima. Pričali su o svom životu i radu u Tanzaniji u koju se vraćaju narednih mjeseci te o poteškoćama s kojima se susreću.

Ovo je prekrasno nedjeljno popodne završeno svečanim blagoslovom djece koji je izrekao župnik i podjelom darova koje su također pripremila djeca za djecu, na način da je svatko umotao i donio neku igračku koju više ne koristi uz nekoliko slatkiša. Tako svi su nešto dali i svi su nešto dobili, jer za sreću ne treba puno…

Rastali smo se puni dojmova uz one Isusove riječi:
“Dajte i dat će Vam se: mjera nabijena, natresena, preobilno dat će se u krilo vaše, jer mjerom kojom mjerite i vama će se zauzvrat mjeriti. (Lk.6,36-38.)

Mirjana Ferenčić

PS: Ako netko od čitatelja želi pomoći udruzi “We are one” i mladom bračnom paru Marić koji je vode, svoje donacije mogu poslati na broj žiro računa HR 0523600001102625664 i tako postati dio njihove humane priče.

 

Zornice u vrijeme došašća imaju neku posebnu draž. Jedni jedva čekaju da pođu na tu ranu jutarnju Sv.Misu u svitanje dana da duhovno osvježeni krenu u novi radni dan. Nekima je teško misliti na te dane jer, iako bi htjeli prisustvovati zornicama, iz nekog razloga ne mogu odolaziti na nju. Neki vjernici često i ne znaju što zornice znače. Oni rano ustaju, odlaze na posao i ne razmišljaju o svojoj religioznoj dimenziji u rano jutro..

Što je to zornica? Zornica je naziv za rane jutarnje mise koje se slave u svitanje dana u vrijeme došašća. Nastale su vjerojatno već u 5. stoljeću, a riječ je bila o adventskim zavjetnim misama slavljenima na čast Blažene Djevice Marije. Bogate su sadržajem jer prepjevaju proročanstva biblijskih proroka o Kristovom dolasku, a posebno ulogu Djevice Marije nazivajući je najljepšim imenima zbog njezine majčinske uloge u Isusovom dolasku. U početku su slavljene samo u subote došašća, no s vremenom su se počele slaviti i radnim danima. Danas su zornice redovite adventske mise, a njihova liturgijska boja je ljubičasta.

Mise zornice simboliziraju budnost kršćana u vremenu priprave za Božić kada Isus dolazi da bi se susreo sa svakim od nas. Tako očekujući u svojim zornicama Božić, kršćani očekuju i dolazak boljeg društva, dolazak mira, strpljivosti i razumijevanja među ljudima, dobrote i topline u srcima.

Dođi i ti na zornicu, u zoru svojih osjećaja, savjesti i duše.

U nedjelju, 29. listopada 2017., svečanim misnim slavljem na prostoru pored župne crkve, Župa svete Lucije Pazinske svečano je proslavila 25. obljetnicu postojanja. Nakon euharistijskog slavlja predstavljena je knjiga „Župa svete Lucije Pazinske 25. obljetnica 1992. – 2017.“ koja donosi pregled prvih 25 godina postojanja te izuzetno aktivne i događajima bogate vjerničke sredine. Tom je prigodom ujedno obilježena i 25. obljetnica proširenja župne crkve Svetog Jurja u naselju Stari Pazin, kada je ta, nekada omanja crkvica, prerasla u značajno veću župnu crkvu.
Misno slavlje predvodio je porečki i pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan u zajedništvu s većinom dosadašnjih župnika te župe i svećenicima iz okolice. Župnik domaćin, vlč. Željko Zec, u uvodnom je obraćanju pozdravio nazočne dosadašnje župnike: preč. Marijana Kancijanića, preč. Milivoja Korena, vlč. Darka Zgrablića, vlč. mr. Maksimilijana Buždona, vlč. Maksimilijana Ferlina te spomenuo dva prethodna župnika koji nisu nazočili: vlč. Davida Klarića i p. Krizystofa Rodaka. Poseban je pozdrav uputio preč. mons. prof. dr. sc. Milanu Šimunoviću, predvoditelju nedavnih pučkih misija u župama Stari Pazin i Sveta Lucija koje su bile jako dobro posjećene i, prema svjedočanstvima sudionika, izuzetno uspješne.
Biskup je u prigodnoj homiliji podsjetio na osnivanje Župe svete Lucije 1992. godine, dekretom blagopokojnog biskupa mons. Antuna Bogetića. Istaknuo je kako 25 godina u životu jedne župe možda i nije mnogo, u usporedbi sa mnogim stoljetnim župama u ovome kraju, no trenutak je to svakako kada se je dobro osvrnuti na protekli period, sagledati učinjeno, zahvaliti za život župe koji se tu događa i za duhovne vrednote koje se prenose. Pojasnio je potom značenje postojanja župe kao temeljnog elementa ustroja Crkve, istaknuvši da je upravo župa mjesto okupljanja i življenja zajedništva, koje predstavlja zajedništvo univerzalne Crkve. Temeljno okupljanje župne zajednice događa se na nedjeljnoj misi, oko euharistijske žrtve, te slušajući Riječ Božju. Obljetnica župe trenutak je zahvale za mnoge dobre plodove koje je ta vjernička sredina polučila, za život župe koji se tu događa, za misije, hodočašća, ali i za svaku nedjelju misu na kojoj se ta župna zajednica okuplja, istaknuo je biskup. Prigoda je to i za uputiti zahvalu Bogu za velike sinove toga kraja koji su, svaki na svoj način, ostavili značajan trag u povijesti Crkve, ne samo u Istri već i mnogo šire: biskup Juraj Dobrila, nadbiskup beogradski Josip Ujčić, nadbiskup i metropolita riječki Josip Pavlišić te mons. Antun Hek, jedna od relevantnijih figura Crkve u Istri u 20. stoljeću.
Po završetku misnoga slavlja preč. dr. sc. Josip Grbac predstavio je knjigu „Župa svete Lucije Pazinske 25. obljetnica“ koju je priredila Mirjana Ferenčić. Istaknuo je kako, za razliku od akademskih izdanja, koja su pisana hladnim, objektivnim stilom, upućena uobičajeno uskom krugu čitatelja, knjiga o Župi svete Lucije pisana je srcem, dojmovima, emocijama. Knjiga je puna života i cilj joj je upravo razgaliti dušu i probuditi ponos sudionika svih tih župnih događaja što su bili dio toga. Dok novinarski napis treba isključivo informirati, ova knjiga prenosi daleko više od informacije, ona komunicira doživljaj, dojam o događajima koji su u njoj zabilježeni. Dr. Grbac je napose pohvalio činjenicu da je priređivačica, pišući o događajima iz života te župne zajednice, ta događanja smjestila u širi povijesni kontekst, pa tako saznajemo koliko je ta župa aktivno sudjelovala u životu Porečke i Pulske biskupije te u događanjima Crkve u Hrvatskoj. Autorica nas kroz stranice knjige vodi kroz proces razvoja župe od njezinih početaka do danas, ta crvena nit koja se proteže kroz taj proces, koja ujedinjuje sve etape razvoja župe su upravo ljudi, čineći da sve to odaje dojam živog organizma, a imati župu kao živi organizam je san svakoga svećenika, istaknuo je dr. Grbac te nastavio, zato je ova knjiga ujedno i hommage svim dosadašnjim župnicima ove župe. Pored bilježenja događaja autorica iznosi poruku događaja, donosi primjerice sažetke homilija s raznih zbivanja, a to odaje vrsnu umješnost i sposobnost uočavanja bitnog, istaknuo je predstavljač. Nadalje je istaknuo kako knjiga sadrži detaljan popis svih malih sakralnih objekata na području župe, mahom je riječ o kapelicama krajputašicama koje su podigle obitelji. Dok velebne katedrale izražavaju moć, te male kapelice izražavaju jednostavno vjeru onoga tko ih je podigao, pa što poželjeti više od toga, naglasio je dr. Grbac. Knjiga je puna povijesnih podataka koji su memorija, ali ne samo puka faktografija, već su nadasve škola života, pouka je to kako u malim župama pronaći župne suradnike, primjer je to svim vjernicima kako na najbolji način pomoći svojoj župi, rekao je predstavljač. Uz čestitke priređivačici dr. Grbac je naglasio kako je knjiga ujedno i poticaj budućim generacija da tako nastave te da ono što su prethodne i sadašnja generacije svojim angažmanom učinile dodatno oplemene. Bit će to svima zasigurno draga uspomena, ali i poticaj na još aktivnije uključivanje u život župe, zaključio je predstavljač.
Na kraju se je okupljenima obratila i priređivačica knjige, Mirjana Ferenčić, koja je poimence zahvalila svima, fizičkim osobama i pravnim subjektima, koji su na bilo koji način doprinijeli realizaciji knjige i organizaciji proslave obljetnice župe istaknuvši napose veliku spremnost svih župljana na samoinicijativni financijski angažman u tom projektu što je omogućilo da svaka obitelj u župi dobije na dar jedan primjerak knjige. Zahvalila je potom i svima koji su u dane neposredno prije proslave izdvojili svoje vrijeme kako bi zajedničkom akcijom pripravili logističke aspekte proslave, a donacijama je sakupljeno i dovoljno namirnica te je nakon proslave za sve okupljene poslužen zajednički ručak na prostoru pored crkve. Priređivačica i župnik su okupljenim svećenicima, predstavnicima gradskih vlasti te drugim zaslužnim suradnicima na tom projektu uručili knjigu. Misno slavlje glazbeno su animirali združeni zborovi župa obaju župa uz instrumentalnu pratnju orguljaša Bruna Gortana, dječji zbor “Mali sv. Jurja” pod vodstvom Vesne Drndić, te rovinjski kantautor duhovne glazbe Davor Terzić.
Predgovor tom lijepom izdanju, ugodne vanjštine, tvrdih korica, čiji je sadržaj smješten na 208 stranica, napisao je biskup Milovan. Nakon predgovora slijedi kratka povijest s preslikom odluke o osnivanju prvo kapelanije a potom župe. Priređivačica u nastavku, riječju i slikom donosi zapis o pučkim misijama koje su u četvrt stoljeća održane tri puta. Slijedi potom bogato poglavlje o hodočašćima, izletima i piknicima, u zasebnim poglavljima izdvojena su obilježavanja posebnih slavlja, raznih komemoracija povijesnih događaja te obljetnica vezanih uz povijesne ličnosti iz toga kraja. Zasebno poglavlje čine proslave obljetnica misništva svih onih koji su na neki način vezani uz taj kraj. Posebno poglavlje, s izvanrednim fotografijama donosi prikaz malih sakralnih objekata na području župe. Knjiga donosi statistiku te nevelike ali izuzetno aktivne župe, sjećanje na različite radne akcije, a u pretposljednjem poglavlju župljani različitih uzrasta, stihovima i tekstom, progovaraju o svojoj župi. U posljednjem poglavlju renomirani povjesničari i publicisti dali su svoj doprinos napisavši životopise povijesnih ličnosti rođenih u ovome kraju: dr. sc. Stipan Trogrlić predstavio je biskupa Jurja Dobrilu te nadbiskupa Josipa Pavlišića, o kojem je kao svom predšasniku prikaz napisao i mons. dr. sc. Mile Bogović, biskup u miru. Publicist Aldo Sinković predstavio je lik i djelo nadbiskupa beogradskog Josipa Ujčića, a o mons. Antuna Heka predstavio je preč. dr. sc. Josip Grbac.
Župu svete Lucije osnovao je 1992. godine porečki i pulski biskup mons. Antun Bogetić. Župna crkva sagrađena je u 16. stoljeću i jedina je na području te župe kojoj pripada 11 naselja, u kojima živi sveukupno 500 tinjak stanovnika. Župna kuća ne postoji, a župom uobičajeno upravlja župnik iz Župe Svetog Jurja na Starom Pazinu, kojoj je ta crkva kao filijala i pripadala do osnivanja kapelanije , odnosno samostalne župe.

(G. Krizman/Tiskovni ured Porečke i Pulske biksupije)

 

Copyright Župa sv. Jurja i Župa sv. Lucije 2012. - 2016. | Izrada web stranica: Netlex