Župa Stari Pazin

Pogledajte program ovogodišnje proslave blagdana Gospe od anđela u Franjevačkom samostanu u Pazinu. Više na linku.

Ove se godine obilježava 175 godina od osnutka papinskog misijskog Djela svetog Djetinjstva. Sve je počelo kada je biskup mons.Charles de Forbin – Janson pokrenuo akciju među mladim Parižanima da mole za djecu Kine, svaki dan po jednu “Zdravo mariju” i svakog mjeseca daju jedan novčić za njihove potrebe.

Danas toliko godina poslije Djelo se proširilo u više od 150 zemalja svijeta. Milijuni djece se informiraju o životu druge djece, pomažu jedni drugima i mole jedni za druge. Blagdan Bogojavljanja je dan kada se obilježava Djelo svetog Djetinjstva. U tom duhu je dana 13. siječnja 2019. u župnoj crkvi Sv. Juraj – na Starom Pazinu održana priredba pod nazivom “Djeca pomažu djeci”. Tu se već tradicionalno na poticaj župnika Željka Zeca okupljaju djeca njegovih župa iz Sv. Jurja iz Starog Pazina i Svete Lucije Pazinske. Oni izvode bogat i raznovrstan program
koji je namjenjen odraslim župljanima, koji prilikom ulaska u crkvu daju prilog za djecu u misijskim zemljama.

Priredbu je započeo mješoviti pjevački zbor “ Sv. Juraj” kojeg vodi dugogodišnji orguljaš Bruno Gortan. Pjesmama “ Isuse, hvala Ti ” i “ Niga ča je Pazin” nastavio je dječji zbor “ Mali od sv. Jurja” pod vodstvom gđe. Vesne Drndić. Zatim je Maja Kužić uz pratnju malog zbora izvela pjesmu “Život nije siv”. Pjesnikinja Ana Krnjus odrecitirala nam je svoje dvije pjesme, a nakon nje su mladi iz Sv. Lucije izveli sklop adventsko – božićnih recitacija. Svirkom na harmonici počastio nas je Borna Lakoseljac, učenik 5. raz., a Jura Katalinić, učenik 6. raz. svirkom na violini.

Renomirane pjevačice i sestre Nina i Anja Fakin, srednjoškolke i učenice Pazinskog kolegija obogatile su nas prekrasnim pjesmama “Dubine” i “Ave Maria Pagana”. A kako uopće nije lako napraviti domaću zadaću uprizorila nam je dramska skupina “Sv. Juraj”, nakon koje nam je dramska skupina “Sv. Lucija” zorno prikazala bit Božića i darivanja u igrokazu “ Božić ispod bora”. Imali smo priliku čuti i novi pjevački talenat Ivu Radolović, učenicu 6. raz. koja nam je izvela pjesmu “Moj svijet”. Za kraj smo pogledali “Božićni igrokaz” kojeg je izvela skupina “Sv. Juraj”. Oni su nam zorno prikazali i poručili što se dogodi sa obitelji kada se zbog silnih obaveza a i nemara zapostavi molitva i zajednički odlazak na sv. Misu.
Na kraju se župnik Zec zahvalio svim izvođačima istaknuvši da nas takve zajedničke priredbe više povezuju, održavaju nas živima i aktivnima kako djecu, tako i odrasle. Predložio je da se održavaju više puta kroz godinu.

Djeca su bila sretna i zadovoljna što su svojom marljivošću preko zimskih praznika i upornim vježbanjem mogla kvalitetno izvesti svoj program i tako razveseliti svoje župljane. Uz to je i sakupljeno preko 3.000,00 kn koje će se poslati ciljano u Južni Sudan. Naime, tamo je u misije otišao naš fra. Drago Vujević koji je više godina boravio i djelovao u Pazinu u franjevačkom samostanu. On je prije dolaska u Pazin već bio u misijama te nam je često pričao o tome, što nas je svih potaklo da ovogodišnji prilog koji smo skupili pošaljemo baš u njegovu sadašnju misiju koja se nalazi u Župi Presvetog Trojstva u gradu Juba. A njega kao i sve misionare svijeta neka čuva dobri Bog, da donose svjetlost Kristove istine u sve zakutke svijeta, potičući potragu uma i srca ljudi kojima dolaze. Jer, na kraju vremena samo je ono naše što smo drugima dali!

Mirjana Ferenčić

Puno smo puta čuli kako život piše romane. A zacijelo bi se moglo napisati podeblju knjigu i o životu gđe. Ane Hek koja živi u malom mjestu Trošti u Istri u Župi sv. Jurja – Stari Pazin. Stoga je i župnik Željko Zec želio ovog došašća malo više popričati sa našom sugovornicom koja vrlo rado čita i prati vjerski tisak: Glas Koncila, Ladonju a posebno voli čitati Kanu koju prati od prvog broja. Tako je i povod našeg posjeta bio da vidimo taj prvi broj Kane iz 1970 god. kojeg gospođa Ana ponosno čuva poput relikvije. Sve se to lijepo poklopilo sa ovogodišnjom proslavom 50-te obljetnice osnutka Kršćanske sadašnjosti koja između ostalog izdaje i Kanu. (više…)

Nakon 50 godina u Pazinu se okupilo 14 maturanta koji su 1968. maturirali u pazinskom sjemeništu. Od 36 učenika iz te generacije na proslavu obljetnice došlo ih je 14. U toj generaciji bio je i zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, koji je na okupljanje svoje generacije u Pazin stigao iz Rima. Osim maturanata na susret su došla i tri njihova odgojitelja mons. Ivan Milovan, biskup u miru, vlč. Nikola Radić i vlč. Rudi Koraca. (više…)

U vremenu od 4.- 8. 10. 2018. god. hodočasnici iz Župa Sv. Juraj – Stari Pazin i Svete Lucije Pazinske obišli su Firencu, Rim i Asiz.
Ovo dugo očekivano hodočašće predvodio je vlč. Željko Zec, župnik spomenutih župa uz podršku mr. vlč. Ilije Jakovljevića, župnika iz Fažane koji je svojevremeno studirao u Rimu, te nam je putem ispričao mnoge zanimljivosti iz prošlosti i povijesti Rima te nas tako pripremao za ono što ćemo vidjeti.

Firenca

Prvi dan našeg hodočašća na putu prema Rimu posjetili smo Firencu, poznatu po svojoj umjetnosti i jedinstvenoj arhitekturi. Posjetili srednjovjekovni most Ponte Vecchio, Santa Croce, a posebno smo ostali impresionirani veličinom Firentinske katredrale koja je jedna od najpoznatijih talijanskih građevina. Ujedno je to i treća crkva po dužini na svijetu – duga 148 metara ( duže su Crkva Sv. Petra u Rimu i Sv. Pavla u Londonu).

Rim – I dan

Sljedećeg dana ugledali smo taj čuveni vječni grad Rim. Već izdaleka vidi se kupola na bazilici Sv. Petra u Vatikanu. Rim je jedan od rijetkih gradova koji se mogu pohvaliti neprekidnim razvojem svoje civilizacije tijekom tri tisuće godina. Usred Rima nalazi se grad i država Vatikan koja se prostire na 0,44 km2. Bazilika sv. Petra koja dominira Vatikanom i Rimom koja je i najveća na svijetu prostire se u dužinu 211 metara, glavna lađa joj je široka 27 m, a visoka je 45 m. Prečnica bazilike iznosi 137 metara. Promjer kupole je 42 m, a visina zajedno s križem na vrhu iznosi 137m ( 30 m je viša od Zagrebačke katedrale).

Polovicom 18. st. kupola je napukla pa ju je popravio naš Ruđer Bošković opasavši je sa pet željeznih obruča.Bogato oslikani zidovi freskama, mnogobrojni kipovi (najpoznatiji kip je Michelangelova Pieta iz 1499.), mnoštvo arkada i kapela doista ostavljaju bez daha.
Potom smo posjetili Vatikanske muzeje. Nakon prolaska kroz Egipatski i Etrušćanski muzej razgledali smo dvoranu kipova i dvoranu tapiserija, koje su nas se posebno dojmile jer su napravljene u 3D tehnici.Dakle, za zamisliti nam se je kako su u ono vrijeme izrađivali takva čudesna djela. Put nas je vodio dalje do najpoznatije kapele na svijetu – Sikstinske kapele. Ona je poznata po tome što se u njoj održavaju izbori za novog Papu.Cijelu prekrivaju poznate Michelangelove freske, a tu je naslikao i najveće umjetničko djelo što ga je ikad jedna ljudska ruka napravila, a to je Posljednji sud. Slika ima 400 m2 i na njoj je naslikano 291 osoba.Tu je Micheangelo iznad zbiljskih arhitektonskih elemenata postavio oslikanu arhitektonsku strukturu u koju je zapanjujućim trodimenzionalnim efektima smjestio različite figurativne elemente.
U popodnevnim satima posjetili smo Katakombe Sv. Kalista, gdje smo nakon obilaska dugačkih podzemnih tunela sudjelovali kod Sv. Mise koju su služili naši svećenici vlč. Zec i vlč. Jakovljević. Svakako treba napomenuti da nas je u Rimu dočekao i vlč. Želimir Bagavac koji se nalazi tamo na studiju, te nam bio kroz tri dana vjeran pratitelj.

Rim – II dan

Sljedećeg dana posjetili smo veličanstvenu baziliku Sv. Pavla izvan zidina, gdje se nalazi grob Sv. Pavla, a na zidu pri vrhu nalaze se sve medaljon do medaljona sa slikama svih dosadašnjih Papa. Posljednja slika od sadašnjeg Pape posebno je osvjetljena.Obnovu bazilike koja je bila jako uništena u požaru 1823. potpomogao je i naš J.J. Strossmayer tako što je poklonio drvenu građu od slavonskog hrasta za kompletan strop.
Nakon toga , razgledali smo osmerokutnu krstionicu, crkvu Sv. Ivana Lateranskog – majku svih crkava u Rimu. U nju dolazi novoizabrani Papa i tu kao biskup Rima preuzima svoju katedralu. U njoj se nalazi 12 velikih kipova apostola. U bazilici Sv. Križa Jeruzalemskog čuva se zemlja sa Isusova groba koju je ovdje donijela Sv. Jelena zajedno sa djelom drva sa Kristova križa kao i sveto trnje iz Isusove krune.
Crkvu Santa Maria Maggiore zapamtili smo po tome što se u njoj svake godine 5. kolovoza otvara mali dio stropa i kroz njega se bacaju bijele latice krizantema što podsjeća na snjeg. Naime, prema predaji 356. godine BDM se ukazala Papi Liberiju rekavši da njoj u čast sagradi crkvu gdje sutradan nađe snjeg, to se zbilo 5. kolovoza. Posebna je i po tome što se u njoj nalazi grob Sv. Jeronima koji je porijeklom bio hrvat ( neki kažu iz okolice Zrenja) ali i grob poznatog pape Siksta V (Srećko Perić) koji je po ocu također bio hrvat. Znajući što je sve napravio u samo pet godina svoga pontifikata s još smo se većim poštovanjem poklonili na njegovom grobu.

Tko je bio Siksto V (1520 – 1590)

Bio je jedan od trojice Papa u povijesti koji su bili hrvatskog porijekla. Nevjerojatno koliko je napravio u samo pet godina; Dovršio je kupolu i trg Sv. Petra s obeliskom. Obnovio je oko 120 crkava. Utemeljio Vatikansku tiskaru. Temeljito je reformirao Rimsku kuriju. Dao je obnoviti rimsko središte tako što je otvorio 6 novih gradskih ulica. Obnovio je vodoobskrbnu mrežu. Borio se protiv razbojnika i kriminalaca te protiv moralnog laksizma i raskalašenosti. I najznačajniju stvar za nas hrvate; osnovao je Zavod Sv. Jeronima čijim je članom mogao postati samo onaj koji znade ilirski hrvatski jezik te je hrvatskog porijekla.
Šetajući dalje Rimom prošli smo oko Rimskog Koloseuma da bi došli u crkvu Sv. Petra u okovima, gdje se nalazi grob Julija Klovića, lanci u koje je bio okovan Sv. Petar, poznati kip Mojsija. Potom smo se zaustavili na Kapitolu gdje se nalazi grob posljednje bosanske kraljice Jelene Kotromanović Kosače. Šetajući dalje kiša nas je zaustavila ispred Oltara Domovine, tako da bolje razgledamo i upamtimo da smo se prilično smočili ispred spomenika Vitoriu Emanuellu II. Svaki državnik koji dođe službeno posjetiti talijansku vladu ovdje dođe položiti vijenac.

Rim – III dan – Angelus s Papom

U ranim jutarnjim satima posjetili smo crkvu Sv. Marije od Začeća, veličanstvenu Fontanu di Trevi, najmonumentalniju i najpoznatiju fontanu u Rimu. Put nas je doveo do crkve Sv. Ignacija Loyolskog koju smo zapamtili po lažnoj kupoli koja je vješto naslikana na ravnom platnu. U toj crkvi nalazi se i grob našeg pisca prve hrvatske gramatike – Bartola Kašića. Vlč. Želimir nam je pokazao i poznato veliko Papinsko sveučilište Gregorijanu koju i sam polazi. Spustili smo se do Piazze Navone gdje se nalazi prekrasna fontana koja simbolizira četiri rijeke. Ušli smo i u Panteon koji nas je fascinirao sa svojim otvorenim stropom promjera 9 metara. Kroz taj otvor sunčeve zrake u svako godišnje doba točno u podne padaju duž bijele crte od mramora na podu.Veliki su bili umovi koji su to proračunali 27 god. prije Krista. Panteon je pretvoren u crkvu sa vrlo dobrom akustikom koju smo isprobali zapjevavši pjesmu našoj Majci Mariji. Izazvali smo pažnju ostalih posjetitelja koji su nas nagradili pljeskom. Zanimljivo je i to da se na blagdan Duhova kroz otvor na vrhu bacaju latice crvenih ruža što podsjeća na plamene jezike – silazak Duha Svetoga.

Svakako centar nedjeljnog boravka u Rimu bio je angelus s Papom Franjom. U velikom mnoštvu vjernika nastojali smo doći čim bliže Papinog prozora, a da se ne izgubimo uvelike su nam pomogle narančaste marame oko vrata i naša zastava koju smo ponosno nosili. s nestrpljenjem smo očekivali njegovu figuru na prozoru. U svom je obraćanju istaknuo ljepotu braka, ali i činjenicu da Crkva ne osuđuje one kojima on ne uspije već dovodi Bogu ranjena i izgubljena srca. Dodao je da valja svakodnevnom molitvom krunice udaljiti đavla koji želi podijeliti crkvu.Osnaženi njegovom porukom ljubavi i mira s novim smo poletom krenuli dalje i to penjući se na vrh kupole Sv. Petra, odakle se pruža prekrasan pogled na čitav Rim a posebno na vrtove. Razgledavši još nekoliko crkava, trgova, španjolske stepenice, brojne obeliske, fontane i slavoluke nismo se mogli oteti dojmu da su ti silni graditelji i umjetnici bili silno blagoslovljeni vjerom u Boga, jer su samo tako mogli svoju vjeru pretočiti u svoja djela.

U večernjim satima naš posljednji dan boravka u Rimu zaokružen je na najljepši mogući način – slavljem Sv. Mise u Zavodu Sv. Jeronima koju je predvodio šibenski biskup Tomislav Rogić u suslavlju sa desetak svećenika među kojima su bili i naš vlč. Zec i vlč. Bagavac. Biskup se u propovijedi dotakao teme iz nedjeljnog čitanja- bračne zajednice. Istaknuo je da je brak božanska ustanova koju je Bog namjenio od postanka svijeta. Bog je čovijeka stvorio kao svog suradnika kojemu je povjerio rađanje novog života, istaknuo je biskup

Asiz

Tri dana razgledavanja Rima brzo su prošla. Predstojao je put kući, ali s kraćim zaustavljanjem u Asizu. Po dolasku, u podnožju brda Asi razgledali smi crkvu Santa Maria degli Angeli, gdje je Sv. Franjo dobio poziv. Veoma nas je zaintrigirala (osobito nas iz Sv. Lucije) ta velika crkva u čijoj se unutrašnjosti nalazi kompletna mala crkva. Uspinjući se na brdo ostali smo zatečeni veličinom bazilike Sv. Franje Asiškoga. Tu je naš domaćin bio fra. Zlatko Vlahek koji nas je tumačeći slike, reljefe i freske proveo kroz Donju i Gornju baziliku. Tu smo primjetili freske koje su se tijekom godina i oksidacije pretvorile u negative.

Preostalo vrijeme iskoristili smo za posjet ostalih crkava u Asizu. Pa smo razgledali crkvu Santa Marija Sopra Minerva, baziliku Sv. Klare gdje se nalazi i njen grob te katedralu San Rufino u čijem se podu kroz staklo vide ostaci temelja rimske cisterne preko kojih je katedrala sagrađena.
Ispunjeni mirom i zadovoljstvom zaokružili smo svoje hodočašće, te puni dojmova i novih saznanja krenuli svojim kućama, noseći u srcima jedni druge zahvaljujući Bogu za ovo prekrasno zajedništvo kojeg ćemo se zasigurno još dugo sjećati.

Mirjana Ferenčić

 

Spomen i proslava ovogodišnje obnove velikog kamenog križa na Ježenjskom vrhu svečano je održana 9. rujna 2018 . u prekrasno nedjeljno popodne.
Župljani Župa svete Lucije Pazinske kamo i spomenuti vrh pripada i župljani Sv. Jurja iz Starog Pazina zajednički su proslavili više događaja koje su spojili u jedan piknik. Dakle, običaj ovih župa je da se svake godine na početku rujna napravi zajedničko druženje za početak školske i vjeronaučne godine. Obično bi se takvo druženje napravilo na domaćem terenu kod crkve sv. Lucije, ali i posjetom drugih župa. Tako smo proteklih godina bili na Skitači, Vrhu kod Buzeta, Gračišću, Grimaldi, Lanišću… Izbor mjesta za ovogodišnji susret pao je na Ježenjski vrh stoga što se u svibnju ove godine pristupilo temeljitoj obnovi križa koju je inicirao Davor Krizmanić, koji je jedan od sinova Lucijana Krizmanića -vlasnika parcele na kojoj se križ nalazi. Akciji obnove zdušno su se priključili i ostali mještani Velog i Malog Ježenja.
Zanimljiva je poveznica broja 18 ( koji označava punoljetnost) s ovim križem. Napravljen je 1900. godine, 18 gopdina nakon smrti dragog nam biskupa dr. Jurja Dobrile rođenog u Velom Ježenju. Sada se nalazimo u 2018. godini i točno je 118 godina od njegove gradnje i 100 godina od završetka I. svjetskog rata.

A u ovom se tjednu časti i Uzvišenje Sv. Križa, što je također pridonijelo odluci da se ovo druženje i euharistijsko slavlje održi ispod ovog velikog križa, na otvorenom.
Prekrasno rujansko vrijeme okupilo je preko 250 sudionika koji su se u 17,00 sati okupili na euharistijsko slavlje koje je predvodio župnik ovih župa vlč. Željko Zec u koncelebraciji sa preč. Milivojem Korenom, nekadašnjim župnikom, koji je i započeo na ovim prostorima s ovakovim druženjima.

Vlč. Zec se u propovijedi dotakao misli pročitanog evanđelja o tome kako je Isus napravio čudo kada je dao gluhonijemom mucavcu sluh i govor. Potakao nas je da razmišljamo kako mi upotrebljavamo ili zloupotrebljavamo ove darove koje smo Božjom milošću primili. Kako koristimo svoje oči, u što je uprt naš pogled? Koje informacije rado slušamo, kakvog su sadržaja i pouke? Kako se služimo našim jezikom? Dali nam služi za ogovaranje ili prenošenje dobrih i poticajnih riječi i molitve?
Sve te poticajne misli nukale su nas da zaokružimo pogledom svu onu krasnu prirodu oko sebe. Da pogledamo bljesak mora u daljini prema zapadu i zelenilo Učke na sjeveru i da kažemo jedno veliko Hvala Bogu za sve što nam je dao.
Inače iz ovog se vrha spušta prekrasan pogled na Tinjan, Kringu, Kanfanar, Žminjštinu, Sveti Petar u Šumi, Lindar, Trviž, Motovunske Novake i Muntrilj.

Pošto smo u tjednu velike pripreme za proslavu 3. Nacionalnog susreta katoličkih obitelji u Splitu i Solinu, 15. i 16. rujna ovo je naše druženje za nas bilo svojevrsna uvertira u taj događaj.
Tu je prisustvovao veliki broj mladih obitelji s malom djecom, tako da je bilo sudionika od 2 mjeseca starosti pa do vremešnih osoba od 92 godine života.

Nakon Sv. Mise druženje se nastavilo ispod obližnjeg stoljetnog hrasta gdje je bilo posluženo iće i piće. Tu smo se uz pjesmu i ugodno druženje zadržali do mraka. Razišli smo se svojim kućama puni dojmova ponijevši želju da se i dogodine okupimo u ovako lijepom broju na ovom našem slikovitom “Križevcu”.

Mirjana Ferenčić

Iza nas je već osam mjeseci ove 2018. godine, iza nas su i godišnji odmori. Već smo zakoračili u rujan koji ispred nas stavlja nove zadatke u novoj školskoj i vjeronaučnoj godini. Nove zadatke na poslu kada se nekako vraćamo u kolotečinu rada i života.
Svaki je početak najbolje odpočeti s Bogom prepuštajući njemu u ruke uzde našega života. U tom se duhu i svake godine veliki broj istrana odlučuje za hodočašće Majci Božjoj Trsatskoj, zato jer se uz nebesku majku sve prepreke lakše prevladaju. U molitvi i razmišljanju put Trsata je krenuo i pun autobus “vozočasnika” iz naših dviju Župa;Svete Lucije Pazinske i Starog Pazina. Posebno se radujemo da je među pravim hodočasnicima koji su pješice išli na Trsat bilo mladih i iz naših župa.
Prekrasno vrijeme pomoglo je da još dublje proniknemo u tajne euharistijskog slavlja kojemu su prisustvovali gotovo svi svećenici Porečke i pulske biskupije zajedno sa biskupom Draženom Kutlešom.
M.F.

Dana 9.6.2018.godine završila je vjeronaučna godina 2017/18 susretom vjeronaučne djece župa Sv.Jurja i Sv.Lucije. Djeca iz župe Sv.Jurja sa svojim župnikom vlč.Željkom Zecom i katehisticama hodočastili su sa Starog Pazina do Svete Lucije gdje su ih oko 11 sati dočekala djeca s voditeljicama iz ove župe.
Župnik je pozdravio šezdesetak djece izražavajući zadovoljstvo što su se djeca, a pogotovo ovogodišnji krizmanici okupili u takvom broju, te ih pozvao da i dalje dolaze na župne kateheze i napreduju u životu Duha. Župnik je pozvao svu djecu da pristupe sakramentu ispovijedi, te služio Svetu Misu.
Susret se odvijao uz kvalitetne društvene igre u parku crkve Sv.Lucije u obliku nogometa, vrućeg krumpira, izrađivanja narukvica, potezanja konopa, vlakića i slično uz jako puno smjeha, dječje razdraganosti i dobrih emocija.
Zahvaljujući župniku, vrijednim mamama i pekari Reginex, djeca su se okrijepila sendvičima, kolačima i sokovima. Po završetku susreta, svi su veseli i blagoslovljeni otišli svojim kućama.

N.L.

Korizmena duhovna obnova u Taboru

U pripravi za Uskrs i sjećanje na drugu godišnjicu održavanja Misija, župljani župa Svetog Jurja iz Starog Pazina i Svete Lucije Pazinske predvođeni župnikom Željkom Zecom uputili su se 10. ožujka 2018. godine na jednodnevnu duhovnu obnovu u Tabor – Kuću susreta, koja se nalazi u Samoboru. Većinu hodočasnika činili su bračni parovi što je posebno važno u sadašnjem trenutku kada se u pitanje stavlja položaj i značenje obitelji i kada je u tijeku rasprava o ratifikaciji istambulske konvencije. U Samoboru nas je dočekao fra. Ivan Matić koji je prije dvije godine, zajedno sa drugim svećenicima u našim župama, održao misije. Obostrano smo se radovali ovom susretu. Uz njega dočekao nas je i bračni par Terzić Vesna i Davor iz Rovinja koji su u Taboru poslužitelji i ovakve duhovne obnove glazbeno prate već desetak godina, a znaju i u našim župama uzveličati razna slavlja svojim pjesmama. U jutarnjim satima je fra. Matić držao nagovor na temu Marije te spomenuo da je najljepši put do Isusa upravo Marija, čije ime znači od Boga ljubljena. Ona nam već u samom imenu otvara svoj identitet. Otac nebeski je želio da se po srcu Marijinu dogodi trijumf. Posebno se ljubav Marijina spram čovijeka očituje po njezinim ukazanjima u poznatim Marijanskim svetištima kao što su Fatima, Lurd i Međugorje. Marija je zaručnica Duha Svetoga isto kao što je i Crkva zaručnica Duha Svetoga. Posebno su upečatljive posljednje Marijine riječi koje se prenose u evanđeljima, a to je njena zapovijed:”Što god vam rekne; Učinite”! To je glavna poruka nama koja nam poručuje da ne postavljamo pitanja, da ne sumljamo već vjerujemo!

Druga tema koje se propovijednik dotakao je bila; smisao trpljenja i boli.Svi se mi ponekad pitamo zašto patnja i bolest, zašto smrt, zašto trpe nevini i djeca… Ni kršćani nisu zaštićeni od takovih situacija, sve nas može zadesiti ta ljudska stvarnost, ali u snazi uskrsnuća i otkupljenja Kristova možemo naći odgovor. Krist nas ne spasava izvana nekom čudesnom formulom, već nas spasava iznutra. On nas spasava svojom krvlju. On je ta žrtva koja je prisutna i u cijelom Starom zavjetu.

Kako u bolesti biti radostan?
Ljudski gledano – nema logike, ali ne možemo pobjeći od toga, no da bismo osmislili naše križeve mi idemo za Kristom.

Zašto je Isus morao trpjeti?
Upravo zato jer je želio proći sve ono što i mi prolazimo. On je uzeo na sebe sve ono što i mi proživljavamo u ovoj suznoj dolini. Tjelesna smrt je ušla u naš život, ali Isus nas čuva od duhovne smrti u vječnosti.

Dan nam je brzo prolazio uz kraće pauze u kojima smo prošetali prekrasnim Samoborom gdje smo posjetili i pomolili se na grobu našeg dragog fra. Zvjezdana Linića koji je također kod nas držao Misije. Nakon ručka uslijedila je molitva i razmatranje krunice, te blagoslov i bolesničko pomazanje. Najvažniji, a ujedno i zaključni dio, činilo je euharistijsko slavlje.Fra. Matić se tu osvrnuo na činjenicu kako Bog dolazi ususret čovjeku da ga ozdravi. Isus je rekao da nije došao radi zdravih nego radi bolesnih. Nije došao radi pravednih, nego radi grešnih. Takav milosrdan Isus ozdravlja i iscjeljuje naše rane. On ozdravlja sve što je u nama ranjeno i bolesno. Čovjek koji doživi susret s Isusom dobiva milosrdno srce. A svaka euharistija je otvoreno nebo gdje nam Isus pokazuje da želi biti s nama ida želi očistiti naše srce. Putem kući vlč. Zec nas je, čitajući prigodne tekstove, dodatno obogatio i potaknuo da razmišljamo o prioritetima u životu. Posebno su bila zanimljiva zrnca mudrosti kao i neke najvažnije riječi koje bi bilo dobro da usvojimo u svom ophođenju s drugim ljudima. Kad čovijek zauzme stav da je Krist njegov gospodar, Gospodin ga posebno blagoslivlje. U tom smo se duhu i mi razišli svojim kućama zahvalni Bogu za sve što smo doživjeli i čuli.

Mirjana Ferenčić

Copyright Župa sv. Jurja i Župa sv. Lucije 2012. - 2016. | Izrada web stranica: Netlex